Đina Lazar o Petrovoj ostavštini i planovima Fondacije 'Petar Lubarda'

Na Ljubotinju, u strmini Vignjevića, ispod Jame, i danas stoji kućište, ostatak i trag doma, u kojem je rođen Petar Lubarda. Do rodne kuće najznačajnijeg crnogorskog slikara, oronule i zarasle u drveće i korov, danas se, uz mnogo napora, može stići jedino neprohodnom, strmom kozjom stazom.

“Naša želja kao porodice je bila da se ta kuća obnovi i da mjesto rođenja slikara Petra Lubarde bude zabilježeno za nove generacije, kao što je to uobičajeno u svijetu. Urađeno je idejno rješenje, i znamo da je to samo prvi korak, jer se kuća nalazi u nerazvijenom kraju, bez infrastrukture svake vrste, a danas nema ni prilaza, jer je rastina vrlo gusta i okolina veoma zapuštena”, kaže Đina Lazar, sestričina Petra Lubarde i predsjednica Fondacije “Petar Lubarda”. Fondacija je još 2015. godine objelodanila projekat čiji je cilj da svaki posjetilac doživi jedan prelijep prirodni kraj, krš iz kojeg je Lubarda upijao vizuelne širine i visine, zemljom i nebom.

“Kad sam razmišljala o sadržaju tog prostora i kako će Vignjevići ljubotinjski postati atrakcija za posjetioce, vidjela sam uglavnom edukativni i turistički sadržaj, što o samom nekadašnjem životu, a što informacije o Petru Lubardi, i to kao dodatni dio posjete njegove sobe u Narodnom muzeju na Cetinju”, objašnjava Lazar.

Čovjek nosi u sebi “kalup” svog porijekla. Kod Lubarde, kamen je bio dominantan u njegovim radovima, kao i svjetlost tog podneblja, što su teme kojima je posvetio mnoga platna. Nakon Petrove smrti 1974, u narednih 30 godina, malo ko je vodio računa o njegovom stvaralaštvu. Iako su njegove slike bile po muzejima i galerijama u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, kao i u centrima kulture u Crnoj Gori, stručnjaci nisu istraživali dalje, a on je ušao u neki zaborav.

Da bi se to promijenilo, porodica i prijatelji su registrovali Fondaciju, sa željom da ona funkcioniše kao i druge fondacije poznatih umjetnika svijeta. Vignjevići i Ljubotinj su postali mjesto gdje nove generacije mogu da steknu doživljaj nekadašnjeg života u prelijepom prirodnom kraju, gdje je Lubarda razvio gledanje perspektive.

Fondacija je organizovala 2018. godine međunarodnu koloniju “Krš u Lubardinom pejzažu”, koja je okupila umjetnike iz Crne Gore, Srbije, Slovenije, Makedonije, Njujorka, Brazila i Izraela. “Nažalost, institucije se nisu potrudile u tom smislu”, kaže Đina, naglašavajući da je potrebno više institucionalne podrške.

Nadamo se da će Ministarstvo kulture postupiti slično kao Srbija, koja je osnovala instituciju “Kuća legata”. Fondacija želi da 2027. dostojanstveno obilježi 120 godina od rođenja Petra Lubarde.

Petar Lubarda je dobitnik mnogih međunarodnih nagrada, uključujući Grand prix na svjetskoj izložbi u Parizu 1937. godine, kao i nagradu na Bijenalu u San Paolu 1953. godine. U monografiji, Lubarda kaže: “Nije samo Crna Gora kamenita, ali pošto sam ja tu boravio dugo, to je uvijek bilo preda mnom kao pojava.”