Italija odbacila izjednačavanje roditeljskog odsustva dok očevi redefinišu svoju ulogu

Italijanski parlament je odbio prijedlog opozicije da se uvede jednako, neprenosivo i potpuno plaćeno roditeljsko odsustvo za majke i očeve, po uzoru na reforme u zemljama poput Španije, sa 137 prema 117 glasova desničarske većine. Odbijen je uz obrazloženje da bi to predstavljalo preveliki teret za budžet.

Svakog popodneva u predgrađu Milana, Dijego Di Franko preuzima djecu iz škole, organizuje vannastavne aktivnosti i sprema večeru, zadatke koji se tradicionalno povezuju s italijanskim majkama. Njegova rutina ne bi bila neobična da nije riječ o ocu koji sve to dijeli na društvenim mrežama.

Italijanski parlament je u februaru odbacio prijedlog za izjednačavanje porodiljskog i očinskog odsustva, ali Di Franko i sve veći broj takozvanih 'tata-influensera' mijenjaju sliku očinstva u zemlji koja se i dalje suočava s izazovima usklađivanja posla, porodice i rodne ravnopravnosti.

U trećoj po veličini ekonomiji eurozone, kojom upravlja prva žena premijerka Đorđa Meloni, majke i dalje nose najveći teret brige o porodici i suočavaju se s jednim od najvećih rodnih jazova u zaposlenosti u Evropi, što dodatno opterećuje dugoročni ekonomski rast u uslovima starenja stanovništva. Ekonomisti i aktivisti ističu da problem pogoršava izrazita neravnoteža u politikama: pet mjeseci porodiljskog odsustva naspram samo deset dana očinskog.

Olimpijska šampionka u plivanju Federika Pelegrini, koja ima dvoje djece, napisala je na Instagramu: 'Ako žena želi karijeru u Italiji, bolje je da ne postane majka', ukazujući na dilemu između posla i porodičnog života koju mnogi u Italiji prepoznaju.

Ishod glasanja u parlamentu suprotan je trendu na društvenim mrežama, gdje italijanski očevi sve češće objavljuju sadržaj o svakodnevnoj brizi o djeci, čineći očinsku ulogu vidljivijom i prihvaćenijom. Sociologinja Anina Labok iz Centra za zdravlje djece (CSB) ističe da broj blogera koji se bave očinstvom raste i da su oni dali veliki doprinos stvaranju inkluzivnijeg i ravnopravnijeg narativa o očinstvu.

Jedan od istaknutih primjera je Dijego Di Franko, 45-godišnji otac dvoje djece sa više od 50.000 pratilaca na Instagramu. On dokumentuje život kao primarni staratelj, dok njegova supruga Rafaela radi puno radno vrijeme kao viša menadžerka — aranžman koji je i dalje rijedak u Italiji.

'Oko 85 odsto mojih pratilaca su žene, koje često pitaju kako da podstaknu partnere da budu prisutniji u porodici', rekao je Di Franko.

Rafaela je naglasila da je Dijegovo prisustvo bilo ključno za razvoj njene karijere: 'Dalo mi je samopouzdanje da se suočim s izazovima i iskoristim prilike'. Ipak, njihov porodični model daleko je od uobičajenog. Stopa zaposlenosti žena u Italiji iznosila je 53 odsto u 2024. godini, što je najširi rodni jaz u EU, prema podacima Eurostata.

Žene čine oko 70 odsto dobrovoljnih otkaza u Italiji, često nakon rođenja djeteta, dok je prisilni rad s nepunim radnim vremenom i dalje rasprostranjen. Statističarka Linda Laura Sabadini ukazuje na to kao jasan pokazatelj 'kazne za majčinstvo' koju žene plaćaju zbog djece.

Ekonomisti ističu da je veća zaposlenost žena ključna za održiv rast i javne finansije, naglašavajući da bi veća podrška zaposlenim majkama podstakla rađanje. 'Ovaj zakon bi bio kulturna revolucija', rekla je liderka opozicione Demokratske partije Eli Šlajn u parlamentu.

Poslanici stranke Braća Italije premijerke Meloni smatraju da je finansijski neodrživo produžiti očinsko odsustvo. 'Obavezno petomjesečno odsustvo za očeve zahtijevalo bi dodatne analize zbog mogućih posljedica po javnu upravu i mala preduzeća', rekao je predsjednik Odbora za rad Valter Riceto.

Istraživanja pokazuju da nakon što je Španija 2021. godine produžila plaćeno očinsko odsustvo na 16 sedmica, broj očeva koji ga koriste značajno je porastao, a rodni jaz u zaradama se smanjio. U Italiji, istraživanje think-tanka Tortuga pokazuje da u kompanijama koje nude produženo očinsko odsustvo stopa korišćenja raste na 71 odsto, u odnosu na nacionalni prosjek od 64 odsto.

Dijego Di Franko je optimističan: 'S prvim djetetom bio sam jedini otac u vrtiću. Šest godina kasnije bila su trojica ili četvorica. I pomislio sam: stvari se mijenjaju'.