Mikroplastika: Opasnost koja ulazi u naš tanjir

Mikroplastika i nanoplastika više nijesu problem koji se vezuje isključivo za okeane i zagađene plaže – one su postale dio naše svakodnevice, pa i ishrane. Prema riječima specijalistkinje higijene dr Ivane Joksimović, ove čestice danas se detektuju u širokom spektru namirnica. Čestice mikroplastike pronađene su u gotovo svim kategorijama hrane – od ribe i soli do voća, meda i flaširane vode.

Iako ih ne možemo vidjeti, unosimo ih svakodnevno, a nauka još nema konačan odgovor koliko su opasne po zdravlje. Stručnjaci upozoravaju: potpuna zaštita ne postoji, ali se izloženost može smanjiti odgovornim izborima. Najčešće ih nalazimo u morskim plodovima, posebno školjkama, zatim u ribi, kuhinjskoj soli, flaširanoj vodi, ali i u proizvodima poput meda, šećera, pa čak i voća i povrća. Prisutne su i u namirnicama životinjskog porijekla, uključujući meso i mlijeko.

Najnovija istraživanja na ovu temu intenzivirana su od 2018. godine do danas, a kontinuirano se sprovode širom svijeta zbog rastuće zabrinutosti za javno zdravlje. Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) učestvuje u IPA Projektu AdriPlast koji ima za cilj da definiše zajedničku mapu puta u cilju prevencije zagađenja plastikom i mikroplastikom površinskih voda u slivu rijeka do mora. IJZCG je sproveo uzorkovanje vode rijeke Morače, Skadarskog jezera i rijeke Bojane. Projektne aktivnosti koje obrađuju temu mikroplastike imaju za cilj jačanje svijesti o uticaju mikroplastike na zdravlje, istakla je dr Joksimović.

Ona je dodala da se istraživanja na ovu temu intenzivno sprovode širom svijeta od 2018. godine, a da je fokus na uticaju mikroplastike na zdravlje ljudi. Iako su ove čestice već pronađene u krvi, plućima, pa čak i u placenti, naučna zajednica još nema konačne dokaze o dugoročnim posljedicama. Mikroplastika u organizam, kako je naglasila dr. Joksimović, najčešće ulazi putem hrane i vode, ali i udisanjem čestica iz vazduha.

Izvori su brojni - od plastične ambalaže i flaša, do sintetičke odjeće i opšteg zagađenja životne sredine. Potpuna zaštita trenutno nije moguća, ali možemo znatno smanjiti izloženost. Preporučuje se korišćenje staklenih ili metalnih posuda, izbjegavanje zagrijavanja hrane u plastici, kao i konzumiranje svježe i manje prerađene hrane. Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da mikroplastika u organizmu oslobađa štetne hemikalije poput bisfenola A (BPA) i ftalata. Ove supstance mogu uticati na hormonski sistem i izazvati različite zdravstvene smetnje. Iako još nema konačnih dokaza o dugoročnim efektima, potencijalni rizici se ne smiju zanemariti, upozorila je sagovornica.

Budući da su mikro i nanoplastične čestice nevidljive golim okom, kako je objasnila dr Joksimović, njihovo direktno prepoznavanje u hrani ili vodi praktično je nemoguće. Ipak, postoje načini da se izloženost smanji. Stručnjaci savjetuju izbjegavanje jednokratne plastike, redovno provjetravanje prostorija, izbor odjeće od prirodnih materijala, kao i pravilno upravljanje otpadom. Iako se radi o globalnom problemu, individualne navike imaju znatan uticaj na smanjenje zagađenja i izloženosti, naglasila je Joksimović.

Paralelno sa rastućom zabrinutošću zbog mikroplastike, u Crnoj Gori se sprovode mjere za smanjenje upotrebe plastike, uključujući i naplatu plastičnih kesa. Iz Eko-fonda navode da je od novembra 2024. do kraja marta 2026. godine po ovom osnovu prikupljeno ukupno 1.796.588,38 eura. Riječ je o namjenskim sredstvima koja se ne tretiraju kao profit, već se koriste za finansiranje kampanja, edukacija i projekata usmjerenih na smanjenje upotrebe plastike. Sredstva se koriste u skladu sa Programom za podizanje svijesti o štetnosti plastičnih kesa, koji je usvojila Vlada Crne Gore. U skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom i Uredbom o naknadi koju plaća prodavac lagane plastične kese za nošenje debljine zida preko 50 mikrona, prodavci su u obavezi da obračunavaju i plaćaju naknadu za kese koje stavljaju u promet.

Ova naknada se, na osnovu izdatih rješenja Agencije za zaštitu životne sredine, uplaćuje na poseban račun Fonda za zaštitu životne sredine, u skladu sa važećim propisima. Mjera se primjenjuje od novembra 2024. godine, kao dio šire politike smanjenja upotrebe plastike i unapređenja sistema upravljanja otpadom, koju sprovodi Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, naveli su iz Eko-fonda. Podaci o količini recikliranih plastičnih kesa, kako dodaju, nijesu u njihovoj nadležnosti.

Po ocjeni sagovornika, mikroplastika je postala neizbježan dio savremenog života, ali stručnjaci poručuju da promjenom svakodnevnih navika možemo makar djelimično smanjiti njen uticaj – i na sopstveno zdravlje i na životnu sredinu. Podsjetimo da je Pobjeda nedavno pisala o prisustvu mikroplastike na Antarktiku, po riječima crnogorskog naučnika Aleksandra Joksimovića iz Instituta za biologiju mora, ni taj kontinent nije pošteđen otpadom ljudskog porijekla. Joksimović je boraveći u međunarodnoj naučnoj ekspediciji na tom kontinentu kazao da se tragovi otpada koji stvaraju ljudi danas mogu pronaći i na tom starom kontinentu, gdje se naučnici bude uz glečere stare stotinama godina.

Mikroplastika i drugi čvrsti materijali, nošeni morskim strujama i vjetrovima, danas se mogu pronaći i na ledu starom hiljadu godina, u jednom od posljednjih netaknutih predjela na planeti, gdje su boravili i crnogorski naučnici sa Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore. Mikroplastika i drugi čvrsti materijali su bili upravo predmet istraživanja međunarodne naučne ekspedicije u kojoj su učestvovali i crnogorski istraživači, kako nam je tada saopštio Joksimović.

Kako je naglasio, on je od 17. decembra 2025. godine do 20. februara 2026. godine boravio na Antarktiku zajedno sa koleginicom dr Vesnom Mačić, istraživali su i obilazili plaže gdje su posmatrali i sakupljali otpad poput plastike, drveta i drugih materijala koje morske struje i vjetrovi donose čak i na Antarktik. Fokus istraživanja je bio na analizi uticaja zagađenja mora plastikom i drugim čvrstim otpadom na osjetljivi antarktički ekosistem, koji se smatra jednim od najčistijih, ali i najranjivijih na planeti. Stalno su se smjenjivali naučnici raznih profila i bili smo u društvu sa kolegama iz Rumunije, SAD, Saudijske Arabije, Njemačke, Kolumbije, Grčke, Bugarske i Ekvadora, kako nam je tada kazao naučnik Joksimović.