Knežević: Da smo tada imali Vodič koji danas napadaju

Miloš Knežević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO), smatra da bi 'Vodič kroz LGBTIQ+ teme za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola' značajno promijenio odrastanje generacija djece i mladih s kraja 1990-ih i početka 2000-ih.

U razgovoru o emisiji 'Jutro' na TV Prva, gdje su Dragana Koprivica i Mitar Šušić govorili o priručniku koji bi trebao pomoći prosvjetnim radnicima da prepoznaju i zaustave homofobno nasilje u školama, Knežević je istakao da nije imao utisak da sluša nešto novo. Sjećanja su ga vratila u vrijeme kada se o djeci poput njega nije govorilo kao o onima kojima treba zaštita.

Pohađao je OŠ 'Marko Miljanov' u Podgorici, gdje je prvi komentar na njegov račun bio 'ženski Petko', izgovoren u drugom razredu. Tokom školovanja, suočavao se s oštrijim komentarima, prijetnjama, pa čak i seksualnim nasiljem, koje je, kako je rekao, tada okarakterisano kao dječija igra.

'Oni koji su mi učinili to, mislim da ni dan danas ne razumiju svoj postupak kao takav, ako ga se uopšte i sjećaju. Ja ga pamtim', rekao je Knežević, naglašavajući da nije bilo terminologije ni svijesti o nasilju koje se dešava djeci koja nijesu dovoljno 'muška' ili 'tvrda'.

Kada je upisao ŠSVSO 'Sergije Stanić', nadao se da će mu nova sredina donijeti promjenu, ali se suočio sa strahom kada su se pojavila poznata lica iz osnovne škole. 'Priča o mojoj seksualnoj orijentaciji se prenijela, a nasilje je postalo otvorenije i svakodnevno', dodao je.

Knežević je istakao da u srednjoj školi niko nije reagovao na nasilje koje je svjedočio. 'To je možda i najvažnija stvar koju ljudi ne razumiju kad danas olako govore o “ideologiji” i “nametanju” tema koje se odnose na LGBTIQ osobe', naglasio je, objašnjavajući da je nasilje bilo prisutno i u ćutanju škole.

Shvatio je da je sistem vrijednosti koji ga okružuje problem, a ne on sam. 'Društvo proizvodi djecu koja se stide sebe, umjesto onih koji su ih povrijedili', rekao je Knežević, dodajući da bi ovakav Vodič mnogima promijenio život, ne zbog toga što bi spriječio svako nasilje, već kao opomena da škola ne smije ćutati.

'Profesori i profesorice bi morali reagovati, škola bi morala da aktivno djeluje, a teret ne bi ostao na djetetu koje trpi nasilje', zaključio je.