Učenica Dijana otvorila školu u selu Vaškovo, ali bez osnovnih uslova

Učenica prvog razreda Dijana Knežević ispisuje istoriju u Crnoj Gori. Zahvaljujući njoj, od septembra je, nakon skoro deset godina, ponovo počela da radi škola u selu Vaškovo, koje je udaljeno oko 50 kilometara od Pljevalja. Umjesto da dobije zahvalnost i dodatnu brigu, sistem otežava školovanje ovoj djevojčici – do danas u toj ustanovi nijesu obezbijeđeni osnovni uslovi za higijenu, pa nema ni vode ni toaleta.

Škola u Vaškovu je područna ustanova škole u Kosanici "Dušan Ivović" - i nema čak ni tablu na ulazu. Svakodnevno slušamo kako se kroz razne strategije i akcione planove bore da se ljudi ne iseljavaju, pa nadležni navode kako se stvaraju bolji uslovi za život, za školovanje, zaposlenje... Godinama smo svjedoci bajkovitih obećanja, lijepih riječi, a na terenu vlada - surovost. Malena pleća učenice Dijane već osjećaju teret nepravde.

Njoj je nedavno bio rođendan i umjesto da mašta o poklonima koji su svojstveni za djevojčicu tog uzrasta, ona pominje da ima želju – da dobije toalet u školi. Kako je moguće da Dijana nije prioritet donosiocima odluka i da ona od septembra čeka da dobije osnovne higijenske uslove u obrazovnoj ustanovi? Ona od septembra čeka da dobije – poljski toalet?!

Direktorica škole Biljana Mrdak kaže za Pobjedu da poljski toalet treba da se napravi. Objasnila je da škola nije radila skoro deset godina, ali da je očuvana. Pošto je od 1. aprila počeo upis prvaka, direktorica očekuje da se Dijani, možda, pridruži još jedan učenik. Mrdak otvoreno govori o teškoj borbi da se sačuvaju seoske škole od zatvaranja i da se trude da ih otvaraju sve više. Priznaje da praksa pokazuje da se ljudi iseljavaju i da u prethodnom periodu bilježe gubitak učenika.

- Voljela bih da one prazne stolice popuni još neko. Učiteljica ponekad dovede sina Dušana i s njim mi je mnogo zabavno. Crtamo, igramo se... Volim da učim, da se igram. Volim matematiku, ali i likovno – kaže Dijana.

Direktorica navodi da se svi muče kako bi obezbijedili osnovne uslove za đake i nastavnike. Škola na Kosanici broji osam područnih odjeljenja. Mrdak ističe da imaju probleme i u prevozu, da su ranije dobili na korišćenje staro vozilo koje im je dodatno stvaralo probleme.

- Apelujem da nam se obezbijedi i bolji prevoz – kazala je Mrdak. Direktorica ukazuje da njihova arhiva bilježi optimističnu informaciju – od sljedeće godine bi trebalo da se otvori još jedna škola koja se nalazi u Lever Tari. Na sistemu ostaje da razrade strategiju i da se svima obezbijede bolji uslovi za funkcionisanje.

- Ovaj posao sam prihvatila i želim da unaprijedim stanje. S druge strane, imamo slučajeve i da su nam učiteljice tehnološki višak, moramo da im nalazimo mjesta i da budu svi zadovoljni – poručuje Mrdak.

Čudno je što je sama A učenica prvog razreda Dijana Knežević, uprkos svemu, kaže da voli da ide u školu. S njom smo kontaktirali putem telefona. I baš u momentu kada smo je pozvali, ona je učila neku pjesmu o rodama.

- Evo me. Možemo da pričamo. Rekli su mi da ćete me pozvati – počinje razgovor Dijana, kao odrasla osoba, uz dozu ozbiljnosti. Raznježila se kada smo počeli da razgovaramo o tome kako joj odmiču školski dani, šta joj nedostaje u školi i šta bi trebalo da se unaprijedi...

- Meni je bio rođendan početkom aprila. Volim poklone. Mnogo mi se sviđaju i slagalice, a treba mi najviše toalet – kaže ona. Priznaje da joj je malo čudno što je sama u cijeloj školi.

- Voljela bih da one prazne stolice popuni još neko. Učiteljica ponekad dovede sina Dušana i s njim mi je mnogo zabavno. Crtamo, igramo se... Volim da učim, da se igram. Volim matematiku, ali i likovno – kaže ona. Priznaje, uz osmijeh, da joj je učiteljica "malo stroga".

Dijanina majka Sanja Knežević kaže za Pobjedu da ima troje djece i da su odlučili da se ne sele, žele da nastave život u mjestu gdje su sada. Ona ističe da svakako ima prostora da se unaprijede uslovi za život, te da ih raduje što je u selu ponovo počela da radi škola. Knežević navodi da u selu ima 15-ak mještana, te da su mahom svi stariji, ali i da ima onih koji odlaze iz ovih krajeva.

- U suštini, nije ovdje život težak. Voljeli bismo da postoje bolji higijenski uslovi u školi. Očekujemo da se to sredi – rekla je ona.

Dijanina učiteljica Olivera Knežević svakog dana putuje do škole na Vaškovu, svojim autom, a trošak tog prevoza joj nadležni djelimično nadoknade. Ona je za Pobjedu ispričala da su joj ranije predložili da počne da radi na Vaškovu, te priznaje da nije ni znala gdje je to. Čula je komentare da je daleko i nijedna učiteljica nije željela tamo da predaje. Knežević je prelomila i donijela odluku da želi da podučava učenicu Dijanu.

- Danas mi ništa ne pada teško. To je divno dijete. Nekada i nemam osjećaj da sam tamo u školi. Nemamo zvono, same se organizujemo i završavamo gradivo. Nezgodno je nekada popuniti vrijeme, ali se snalazimo. Njoj je sigurno ponekad dosadno, pa onda izađemo iz škole, prošetamo, beremo cvijeće i razgovaramo. Nema nikakvih tenzija. Gledam na nju kao na svoje dijete. Izvlačim iz nje maksimum, to je moja želja i ne želim da joj popuštam– rekla je Knežević.

Ona je ranije predavala odjeljenima koja su imala više đaka, pa upoređujući kaže da je činjenica da kada je samo jedan učenik, može da se desi da čas ne uspije. Nekada đak nema volju da uči...

- Vjerovatno joj nekada fali i da uči nešto na tuđim greškama – kazala je ona. Učiteljica ističe i da ona ima sina, đaka prvaka i nekada ga povede sa njom, da Dijani pravi društvo.

- Gore je mnogo lijepo. Priroda je netaknuta, šetamo i uživamo. To je stvarno odmor za dušu i tijelo i to je pozitivna strana ove priče. Iako je učenica Dijana sama, nekako je prihvatila sve. Vesela je djevojčica. Stalno je nasmijana i nije joj ništa teško. Šta god da joj donesete, poklonite – ona je zahvalna. Neka djeca su stidljivija, ali ona nije. Mnogo je druželjubiva – kaže Knežević.

Dijana je počela da uči engleski jezik, pa jednom nedjeljno dolazi u školu na Kosanicu na časove. Za kraj našeg razgovora, na pitanje da li bi voljela da joj neko nešto pokloni, Dijana je odgovorila da – voli poklone.

Podaci Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija pokazuju da su od školske 2025/26. godine, osim JU OŠ "Dušan Ivović" Kosanica, Pljevlja – PU Vaškovo, ponovo počele da rade i JU OŠ "Rade Perović" Velimlje, Nikšić – PU Crni Kuk, JU OŠ "Dušan Obradović", Žabljak – PU Mala Crna Gora, JU Obrazovni centar, Plužine – PU Mratinje. - Nijedna seoska škola nije zatvorena – naveli su oni.

Upis u prvi razred za školsku 2026/27. godinu počeo je 1. aprila, a Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisuje da se upisuju djeca koja će u kalendarskoj godini u kojoj počinju da pohađaju školu navršiti šest godina. Upis djece u osnovnu školu, kako je saopšteno iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, obavlja se, po pravilu, tokom aprila. Djetetu se može odložiti početak školovanja za jednu školsku godinu ako se utvrdi da nije spremno za polazak u školu, na prijedlog Komisije ili roditelja. Podaci pokazuju da je za upis u školsku 2026/27. godinu, stasalo 8.743 djece. U školskoj 2025/26. godini upisano je 7.458, dok je 2024/25. upisano 7.678 prvaka. Najveći broj upisanih učenika za narednu školsku godinu očekuje se u Podgorici i na jugu zemlje, dok se manji broj učenika očekuje na sjeveru države.

- Ministarstvo kontinuirano radi na obezbjeđivanju jednakih uslova za obrazovanje, bez obzira na to da li je riječ o gradskim ili ruralnim područjima. Takođe, vodeći računa o ravnomjernom regionalnom razvoju, ulažemo znatne napore i sredstva za rekonstrukcije i adaptacije školskih objekata. Posebnu pažnju posvećujemo školama na sjeveru i u ruralnim područjima, odakle su migracije stanovništva najveće, kako bi svako dijete imalo jednaka prava i uslove za obrazovanje – naveli su oni.

Kako dodaju, zahvaljujući najvećem investicionom ciklusu do sada, Ministarstvo je realizovalo i pokrenulo više desetina projekata iz oblasti unapređenja infrastrukture koji se odnose na rekonstrukcije i izgradnju novih obrazovno-vaspitnih objekata.

- Podsjećamo da je Ministarstvo obnovilo računarsku opremu u svim školama, uključujući i područne ustanove. Takođe, obezbijeđen je besplatni internet za sve škole u ruralnim i prigradskim područjima. Napravljen je veliki korak naprijed kada je riječ o prevozu učenika koji je bio gorući problem, naročito na sjeveru pa smo u prethodne dvije godine zamijenili više od 40 vozila. Takođe, u proteklih godinu dana izdvojeno je preko dva miliona eura za modernizaciju sistema grijanja u vaspitno-obrazovnim ustanovama, čime su obuhvaćene i škole u seoskim područijima – naveli su oni.

Sve obrazovno-vaspitne ustanove u Crnoj Gori, posebno one u manjim mjestima, kako ističu, predstavljaju ne samo obrazovno-vaspitno ustanovu, već i centar kulturnih, sportskih i drugih dešavanja. - Kao takve, one su motiv više mladim ljudima da njihova perspektiva u tom mjestu postoji. Stoga će Ministarstvo u okviru svog djelokruga rada nastaviti da ulaže u obrazovnu infrastrukturu i obezbjeđuje uslove za opstanak obrazovnih ustanova u ruralnim područjima – navode iz ovog resora.