Položeno cvijeće na bistu Mahmuta Lekića

Delegacije SOBNOR-a Crne Gore i Organizacije boraca NOR-a 1941-1945 iz Glavnog Grada Podgorica, Zete i Tuzi, danas su položile cvijeće na spomen bistu velikog revolucionara Mahmuta Lekića, koja se nalazi u istoimenoj osnovnoj školi u Tuzima.

Na skupu je govorio Kolja Ljuljđuraj, predsjednik OBNOR-a 1941 – 1945 Tuzi, koji je kazao da su se okupili da zajedno obilježe dan kada je rođen Mahmut Lekić – najpoznatiji revolucionar, antifašista i učesnik NOB-a. “Drugarice i drugovi, poštovani prijatelji, okupili smo se danas pored ovog časnog i slobodarskog zdanja – Spomen biste narodnog heroja Mahmuta Lekića, koja se nalazi ovdje u istoimenoj osnovnoj školi u Tuzima, koja sa ponosom nosi njegovo ime. Danas smo na ovom časnom mjestu da zajedno obilježimo ovaj dan 18. april 1917. godine, kada je ovdje u Tuzima rođen ovaj najpoznatiji revolucionar, antifašista i učesnik NOB-a, ovog ponositog kraja,” kazao je Ljuljđuraj.

On je dodao da mu je čast što ima priliku da se obrati prisutima i zahvali im na prisustvu ovog slobodarskog skupa. “U znak sjećanja na Mahmuta Lekića, ova osmogodišnja škola ovdje u Tuzima nosi njegovo ime. Podržavamo zahtjev bratstva Lekića i građana Tuzi koji su uputili zahtjev upravi ove škole da se u dvorište ove obrazovne ustanove, ispred glavnog ulaza, vrati spomen-obilježje Lekiću – i postament i bista – koji su tu godinama stajali, a koji postament je iz dvorišta uklonjen prošle godine. U tom smislu predlažemo i naš je zahtjev prema upravi škole, opštini Tuzi i nadležnom ministarstvu da se vrati spomen-obilježje na mjesto gdje se godinama nalazilo. Smatramo da bi vraćanjem spomen-obilježja u dvorište ne samo odali počast istaknutom antifašisti ovog kraja, već bi se i mlađim generacijama omogućilo da uče o vrijednostima koje je Mahmut Lekić zastupao,” kazao je Ljuljđuraj.

Nedopustivo je, ističe on, da se brišu sjećanja na nekoga ko je život dao za slobodu. “Danas živimo u vremenu kada pojedinci i grupe pokušavaju negirati lik i djela drugova i drugarica učesnika NOR-a i revolucije, a time i negiraju našu slavnu antifašističku prošlost. Mi danas sa ovog uzvišenog mjesta poručujemo, energično i oštro ćemo se suprostaviti svim onim grupama i pojedincima koji negiraju našu NOB-u, a veličaju fašizam, to najveće zlo čovječanstva,” istakao je on.

Prema njegovim riječima, naša je trajna obaveza i najmanje što možemo da uradimo je da nikada ne zaboravimo one koji su svoje živote ugradili za slobodu naše domovine. “Nadamo se da će časni i junački život narodnog heroja Mahmuta Lekića biti uzor mladim generacijama i naraštajima, a ova Spomen bista će na ovom istom mjestu vječno ostati da nas na to podsjeća. Neka vječno žive sjećanja na našeg Mahmuta, i neka vječno žive sjećanja na našu slanu NOB-u. Uz veliku zahvalnost svih Vas što smo i danas skupa,” zaključio je Ljuljđuraj.

Skupu su prisustvovali predsjednik SOBNOR-a Crne Gore Radojica Radojević, potpredsjednik SOBNOR-a Aleksandar Maraš, sekretarka Radmila Čagorović, kao i predsjednici delegacija OBNOR-a 1941-1945 iz Glavnog Grada Podgorica i Zete.

Mahmut Lekić, od oca Murata (Hasovog), rođen je 18. aprila 1917. godine u radničkoj porodici u Tuzima. Pošto nakon osnovnog obrazovanja nije mogao nastaviti školovanje, bio je čobanin, a zatim pekarski radnik. Još kao mladić osjetio je nepravdu i surovost bivšeg režima, pa je dolazio u sukob sa njegovim zaštitnicima. Godine 1935. i 1936. učestvovao je u demonstracijama u Podgorici. Zbog oskudice, 1939. godine odlazi u Albaniju, gdje stupa u kontakt sa levičarima. Učestvovao je u demonstracijama u Skadru i Tirani. Na temelju revolucionarne aktivnosti, primljen je u Savez komunističke omladine 1941. godine. U oktobru 1941. ga zatvaraju u Skadru zbog aktivnosti na području Tuzi. Organizovano je njegovo bjekstvo, pa živi ilegalno u Skadru. Tamo je primljen u partiju, pa je još aktivnije radio na organizovanju oslobodilačkog pokreta u sjevernoj Albaniji i učestvovao u mnogim akcijama. U tim akcijama pokazao je izuzetnu hrabrost zbog čega je bio veoma cijenjen kod svojih drugova. Najviše je radio u reonu Skadar-Tirana-Drač. U proljeće 1943. godine, po zadatku, dolazi u Tuzi, gdje kratko vrijeme radi na organizovanju NOB-a. Zbog opasnosti od hapšenja stupa u Petu proletersku crnogorsku brigadu, u kojoj je bio borac, obavještajac i komandir izviđačkog voda brigade. Poginuo je u proljeće 1944. godine u borbi na Mataševu.