Svako deseto dijete u Crnoj Gori doživjelo seksualno zlostavljanje

Istog dana kada su u Podgorici predstavljeni nalazi prve velike studije o seksualnoj eksploataciji djece putem digitalnih tehnologija u Crnoj Gori, Uprava policije saopštila je da je uhapšen 68-godišnjak iz Plava, a da su podnijete krivične prijave protiv dvije petnaestogodišnjakinje – sve zbog istog krivičnog djela, iskorišćavanja za pornografiju, na štetu maloletnica.

Istraživački timovi UNICEF-a, ECPAT International i Interpola su između 2023. i 2025. godine ispitivali više od hiljadu djece i njihovih roditelja u Crnoj Gori i objavili da je svako deseto dijete doživjelo neki vid seksualnog zlostavljanja, odnosno 11% ispitanih djece između 12 i 17 godina. Da je situacija alarmantna potvrdilo je i, slučajno, u istom danu objavljeno saopštenje policije.

U prvom slučaju, kako navodi policija, H. H. (68) iz Plava je lišen slobode. Sumnja se da je od početka marta do početka aprila ove godine putem Instagrama upućivao poruke i ostvarivao video pozive sa maloletnicom, slao joj neprimjeren sadržaj i zahtijevao fotografije istog karaktera. U drugom slučaju, krivične prijave podnijete su protiv dvije petnaestogodišnjakinje. Jedna je, koristeći lažni profil na društvenoj mreži, navodila trinaestogodišnju djevojčicu na izradu fotografija i video-zapisa neprimjerenog sadržaja, koje je potom podijelila sa većim brojem lica. Druga ih je dalje distribuirala.

Ova dva obrasca zlostavljanja su upravo opisani u istraživanju. Lara Novaković, UNICEF-ova mlada reporterka iz Crne Gore, rekla je na predstavljanju istraživanja ono što je moglo biti rečeno i u ime trinaestogodišnje djevojčice iz policijskog saopštenja: “Nama nije potrebno da odrasli paniče. Potrebno nam je da nas pripreme i nauče što je bezbjedno, što nije i što da radimo kada se nađemo u rizikoj situaciji.”

Luka Vujović, takođe UNICEF-ov mladi reporter, kazao je da djeca treba da znaju kome da se obrate. “Kada se nešto desi, najčešće se obratimo prijatelju, a ne odrasloj osobi. Problem je što naši prijatelji ne znaju uvijek kako da nam pomognu,” rekao je Vujović. Podaci istraživanja to potvrđuju brojkama. Gotovo 60% djece koja su pretrpjela seksualno nasilje putem digitalnih tehnologija nikome o tome nije reklo. Ona koja su se ipak povjerila, najčešće su to učinila prijatelju, njih 20%, pa bratu ili sestri, a tek potom majci. Manje od jedan odsto slučajeva dospjelo je do policije, socijalnog radnika ili telefonske linije za pomoć. Samo jedno dijete direktno je prijavilo slučaj policiji.

Istraživanje „Sprječavanje štete u Crnoj Gori“ pokazuje da je 11% djece uzrasta od 12 do 17 godina koja koriste internet u Crnoj Gori doživjelo neki oblik seksualne eksploatacije ili zlostavljanja putem digitalnih tehnologija u toku samo jedne godine. U apsolutnim brojevima, to je oko 4.900 djece, u godini koja je prethodila istraživanju. Kvantitativni podaci prikupljeni su na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1.039 djece i 1.039 roditelja ili staratelja. Istraživanje se oslanja i na intervjue sa 12 stručnjaka koji rade direktno sa djecom – socijalnih radnika, psihologa, pedagoga, ali i 14 stručnjaka iz pravosuđa, uključujući sudije, tužioce i advokate. Četvoro mladih koji su kao djeca bili izloženi nasilju putem tehnologije učestvovali su u dubinskim intervjuima.

Istraživanje je dio globalne studije sprovedene u 25 zemalja. Slučaj H. H. iz Plava odgovara slici koju javnost najčešće ima o ovoj vrsti nasilja – odrasli stranac koji djetetu prilazi putem interneta. Istraživanje, međutim, pokazuje da je takav obrazac rijedak. U čak 66% dokumentovanih slučajeva, počinilac je bila osoba koju je dijete već poznavalo. U 51% slučajeva radilo se o prijatelju ili poznaniku, a u 22% o bivšem ili sadašnjem romantičnom partneru ili simpatiji djeteta. Samo u 25% slučajeva počinilac je bila osoba koju dijete nije poznavalo. Podatak o tome gdje su djeca upoznala počinioca dodatno razbija predrasudu o isključivo onlajn prijetnji – 37% djece srelo je počinioca u školi, 30% na javnim mjestima, a svega 30% na internetu.

Slučaj dvije petnaestogodišnjakinje i trinaestogodišnje žrtve pripada drugom, u istraživanju detaljno opisano, obrascu – vršnjačkom zlostavljanju, koje se u 25% slučajeva pokazuje kao dominantni oblik nasilja. Lažni profil koji je koristila jedna od prijavljenih počiniteljki tačno je taktika koju istraživanje opisuje. “Počinioci koriste anonimnost koju omogućava internet kako bi stupili u kontakt sa djecom, stekli njihovo povjerenje i izgradili odnos sa njima. Lažni profili se koriste za lažno prikazivanje uzrasta, pola ili identiteta,” pojašnjeno je u istraživanju.

Dokumentuju se i teži oblici koordinisanog vršnjačkog zlostavljanja. Jedna od zaposlenih koja radi direktno sa djecom opisala je konkretan slučaj: “U ovom trenutku u fudbalskom klubu, jednom lokalnom, kruži snimak djevojčice koja im eksplicitno pokazuje svoje genitalije, a dječaci je snimaju. Počinioci su dva dječaka mlađa od 14 godina, i ona je mlađa od 14 godina.” U drugom opisanom slučaju, socijalna radnica je rekla da je jedan maloletnik naveo djevojčicu da povjeruje da su u vezi, međutim, sve je to bilo inscenirano kako bi je ponizio. “Odveo ju je na neko mjesto gdje su imali neki seksualni čin i dječaci su to snimali iz žbunja. Kasnije su joj poslali taj snimak i od tada počinje ucjena. Davala je novac tokom cijele jedne godine,” ispričala je ona istraživačima.

Najčešći prijavljeni oblik nasilja bilo je primanje neželjenih fotografija seksualnog sadržaja – u slučaju 7% djece iz istraživanja. Od 5% traženo je da podijele fotografiju ili video intimnih dijelova tijela bez pristanka. Jedan odsto djece prijavilo je da je neko dijelio njihov seksualni sadržaj bez pristanka, a jedan odsto da im je prijetio objavljivanjem. Istraživanje bilježi i pojavu veštačke inteligencije kao novog oruđa nasilja: 0,4% djece izjavilo je da je neko koristio AI za kreiranje lažnih fotografija ili video-zapisa koji ih prikazuju u seksualnom kontekstu.

Pobjeda je pisala da je u jednoj školi u martu zabilježen slučaj digitalnog nasilja kojem su žrtve učenici. Kako se sumnja, njihova fotografija je kroz upotrebu veštačke inteligencije oblikovana u video na kom su, uz uvredljive kvalifikacije, prikazani da se međusobno tuku. Video je objavljen na jednom profilu na društvenoj mreži. U međuvremenu je sporni video, odnosno profil na društvenoj mreži obrisan. Tužilac se izjasnio da u ovom slučaju ima elemenata krivičnog djela.

Poslata je zamolnica kojom se traži od vlasnika društvene mreže TikTok da identifikuje sporni nalog sa kojeg je poslat video koji je naneo štetu njenom sinu. A djeca koja su intervjuisana u istraživanju opisuju način na koji su postala žrtve. “Uspjeli su da uzmu moju glavu i stave je na tijelo druge osobe i distribuiraju je kao moju stvarnu fotografiju, kao da sam to ja,” rekla je ona. Seksualna ucjena, iznuđivanje novca ili dodatnog sadržaja prijetnjom objavljivanja je jedan od najčešćih oblika nasilja koji stručnjaci susreću u praksi. Jedna djevojka opisala je dinamiku: “U početku sam mu slala jer je bio fin… a onda, kada je shvatio da ga izbegavam, postao je agresivniji. Posljednja poruka bila je nešto poput: Ako mi ne pošalješ fotografiju, svi tvoji prijatelji i tvoji roditelji će vidjeti ove tvoje slike,” kazala je ona.

Trece odsto djevojčica i osam odsto dječaka bilo je izloženo nekom obliku nasilja putem digitalnih tehnologija. Razlika u stopama relativno je mala, ali istraživanje pokazuje da rod duboko oblikuje i iskustvo nasilja i reakciju okoline. Djevojčice koje su pretrpele nasilje često se suočavaju sa dodatnom stigmatizacijom. Jedna od intervjuisanih djevojaka opisala je kako je postupno usvojila etiketu koju su joj nametnuli vršnjaci: “Nekako sam već mislila: Aha, pa oni to već govore, to sam ja, što nije bilo tačno. Bila sam etiketirana, prihvatila sam svoju etiketu,” ispričala je ona.

Stručnjakinja iz pravosuđa opisala je sistemski problem koji seže i do profesionalaca i opisuje da je uhvatila sebe kako osjeća olakšanje kada vidi da je u pitanju pravo dijete, bez sekundarnih polnih karakteristika. “Brinulo me kako će drugi učesnici gledati na djevojčicu koja je došla u majici u kojoj joj se vidi stomak,” kazala je ona. Nasilje nad dječacima društvo je sklono da umanjuje ili ignoriše. Jedna socijalna radnica objasnila je da kad se djetetu šalju poruke da ono mora biti jako, da ne može biti žrtva seksualne eksploatacije, te da to stvara pritisak. U jednom ekstremnom slučaju koji je opisao stručnjak iz civilnog društva, otac se odrekao sina nakon što je saznao da je bio izmanipulisan da učestvuje u seksualnom činu koji je sniman. “Bolje bi bilo da te nikada nijesmo rodili nego da ja proživljavam ovu sramotu,” bile su riječi koje je uputio svom djetetu.

Najčešći razlog zbog kojeg djeca nijesu prijavila nasilje bio je taj što incident nijesu smatrali dovoljno ozbiljnim, njih 21%. Osjećaj stida navelo je 20% djece, a nespretnost da bilo ko sazna 16%. Strah od roditelja posebno je izražen kao prepreka formalnom prijavljivanju. Crnogorski zakon u pravilu zahtijeva da dijete podnese krivičnu prijavu posredstvom roditelja ili staratelja, što djeci koja ne žele da roditelji saznaju za nasilje praktično zatvara put ka institucijama. Jedan od intervjuisanih mladića objasnio je o čemu se radi – žele da oslobode roditelje pritiska. “Prijavljivanje policiji bila bi velika stvar, a znao sam da bi to uticalo na moje roditelje. Nijesam želio da povećavam njihovu anksioznost,” kazao je on. Istraživanje bilježi i nizak nivo povjerenja djece u institucije. Jedna djevojka izjavila je da nikada nije lično ništa prijavila, ali da zna da je u slučajevima ljudi koji nijesu dobijali adekvatnu pomoć to bilo propraćeno riječima „Ma hajde, ostavite me na miru, imam pametnija posla.”