Svemir i Crna Gora: Potreba za promjenom

U vremenu kada je ljudska civilizacija otvorila novu stranicu tehnološke istorije, ostaje paradoksalna slika: dok se svemir precizno istražuje, na Zemlji se često ne uspijeva izračunati sopstvene greške.

Kapsula misije Artemis II približava se Zemljinoj atmosferi brzinom od gotovo 29.500 milja na sat, a taj povratak nije pitanje sreće, već rezultat savršeno osmišljenog sistema. U nekoliko minuta ta ogromna energija pretvara se u mirno prizemljenje. Tehnologija je dostigla horizonte koji su nekada pripadali samo mašti.

Međutim, kada pogledamo na zemlju, shvatamo da ono što možemo izračunati, ne znamo urediti. Nekoliko bivših astronauta, komentarišući prenos uživo, izjavili su kako svi, posmatrajući Zemlju iz svemira, shvataju da se vraćaju istoj kući. Drugi je dodao da bi svjetski lideri trebali biti poslati u svemir, kako bi shvatili koliko je Zemlja mala, a sve što nas dijeli suštinski nevažno.

Crna Gora, kao politički sistem, ne posjeduje proračun i pravac koji bi osigurali da se slijetanje odvija pod kontrolom. Njeni putnici nisu astronauti, već predstavnici koji često vjeruju da je dovoljno biti unutra da bi se znalo upravljati. U našem političkom prostoru, improvizacija često zamjenjuje logiku.

U zemlji s više mogućnosti nego što ih koristi, umjesto razgovora o ekonomiji i obrazovanju, vodimo rasprave o simbolima. Kada identitet postane političko sredstvo, prestaje da povezuje i počinje da dijeli. Identitet jedne države ne čine samo simboli, već i institucije, način na koji one funkcionišu i kako država prepoznaje dostojanstvo svojih građana.

Nauka i politika predstavljaju dvije različite logike. Nauka se ne bavi time ko ste, već šta znate. U nauci ne postoji prostor za improvizaciju, dok politika često izbjegava odgovornosti. U takvom poretku, istina postaje relativna, a odgovornost rastegljiva.

Crna Gora ima jasno vidljive pravce razvoja, ali problem leži u odluci da se prekine s improvizacijom i izgradi dugotrajan sistem. U vremenu kada čovjek može obići Mjesec s matematičkom preciznošću, najmanje što država može učiniti jeste pronaći stabilan put do sebe.

Kada se Zemlja gleda iz svemira, granice nestaju. Crna Gora može postati prostor susreta, a ne podjela. Pitanje nije da li može naprijed, već hoće li odlučiti pogledati sebe iz visine. U toj jednostavnoj misli sadrži se naša dilema i mogući odgovor. Crna Gora može vidjeti dalje od svojih podjela i shvatiti da njen najveći potencijal nije u onome što ima, već u onome što može postati.