Ulaganje u razvoj ili 'plaćanje odlaska': Efekat stipendija za izvrsnost

Ministarstvo prosvjete tvrdi da stipendije za izvrsnost nijesu “plaćanje odlaska”, već ulaganje u znanje koje mora imati povratni efekat za Crnu Goru. Ipak, iz civilnog sektora upozoravaju da država bez jasne strategije povratka rizikuje da sopstvenim novcem finansira odlazak najboljih studenata.

Crna Gora je za studijsku 2025/2026. godinu dodijelila 32 stipendije studentima koji studiraju na univerzitetima rangiranim među 200 najboljih na svijetu prema Šangajskoj listi. Na konkurs se prijavilo 58 kandidata, a među dobitnicima su studenti sa Berklija, Oksforda, UCL-a, Imperial College Londona, Univerziteta u Pensilvaniji, Rice Universityja, Sapience, Padove, Bona, Kelna, Beča, Helsinkija i Delfta. Ove stipendije mogu iznositi do 25.000 eura po kandidatu.

Ministarstvo predstavlja ove stipendije kao strateški instrument ulaganja u znanje, međunarodne veze i dugoročni razvoj zemlje. Međutim, postavlja se pitanje da li država na ovaj način gradi sopstvene kapacitete ili otvara još jedan kanal za odlazak najtalentovanijih mladih ljudi. Iz Ministarstva naglašavaju da program ne posmatraju kao odliv mozgova, već kao “cirkulaciju talenata” i “cirkulaciju znanja”.

U resoru kojim rukovodi Anđela Jakšić-Stojanović kažu da se nijesu odlučili za “rigidnu obavezu fizičkog povratka stipendista”, jer je akcenat stavljen na “mjerljiv doprinos Crnoj Gori, a ne na formalno mjesto boravka nakon završetka studija”. Ovaj program nije koncipiran da država “plati odlazak”, već da finansira sticanje vrhunskog znanja uz obavezno vezivanje tog znanja za crnogorski sistem istraživanja i razvoja. Stipendisti, naročito na doktorskim i postdoktorskim nivoima, moraju imati saradnju sa licenciranom naučnoistraživačkom ustanovom u Crnoj Gori.

Ministarstvo ističe da stipendista mora objaviti najmanje jedan naučni rad u koautorstvu sa istraživačem iz Crne Gore, te ostvariti dodatne rezultate, poput predavanja i radionica. Ove obaveze se dokumentuju kroz izvještaje, a u slučaju neispunjavanja može se tražiti povraćaj dijela sredstava.

Snežana Kaluđerović iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da ovakav model nosi ozbiljan rizik ako nije praćen jasnom strategijom povratka i zadržavanja kadra. Ona tvrdi da se Crna Gora suočava sa “ozbiljnim izazovom izražene emigracije visokoobrazovanih i talentovanih kadrova”. U teoriji, koristi su jasne: ako se studenti vrate, donose znanje i iskustvo, ali, u suprotnom, Crna Gora finansira odlazak svog najkvalitetnijeg kadra.

Kaluđerović ističe da ne zagovara nužno strogi model obavezivanja stipendista, već smatra da se povratak obezbjeđuje kvalitetom uslova u zemlji, kao što su konkurentno tržište rada i profesionalne prilike. Takođe, ukazuje da su domaći univerziteti slabo pozicionirani na međunarodnim listama i da nisu dovoljno otvoreni za mlade obrazovane ljude koji se vraćaju sa iskustvom iz inostranstva.

Ministarstvo insistira da povratak ne mora biti fizički, već da je važnije da znanje ostane povezano sa Crnom Gorom kroz radove i projekte. Kritičari, međutim, upozoravaju da bez ozbiljnih domaćih prilika, takav koncept može ostati na nivou dobre namjere, dok će stvarni efekat biti trajno preseljenje najboljeg kadra u razvijenije sisteme.

Program stipendija za izvrsnost otvara širu raspravu o budućnosti obrazovanja i tržišta rada u Crnoj Gori. Ključno pitanje je kako država može iskoristiti znanje koje ovi studenti steknu i stvoriti sistem koji će privući i iskoristiti njihove vještine.