Ombudsman kao uslužni servis režima

Siniša Bjeković, ombudsman Crne Gore, postao je predmet kritika zbog svog načina rada koji se može opisati kao uslužni servis režima. Ubuduće bi, pravnom logikom Siniše Bjekovića, policijskim službenicima trebalo ponuditi da pišu udžbenike jezika, a Bjekoviću da ih recenzira. Ova situacija je izazvana njegovim stavom prema vicu o policajcima koji imaju pravopisne nedoumice, što je u njemu izazvalo reakciju, dok su slične šale u kontekstu drugog društvenog miljea prošle nezapaženo.

Bjeković je izabran kao Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, ali njegovo imenovanje je doživljeno kao još jedan birokratski potez vlasti. Njegovo djelovanje nakon 2020. godine, kada je došlo do promjena u režimu, pokazuje da se njegova kancelarija više bavila regrutacijom kadrova za novu vlast nego zaštitom ljudskih prava. Na brojne događaje poput političkih progona i hapšenja reagovao je selektivno, često dajući blaga ili dvosmislena mišljenja koja su bila u skladu s vladinim interesima.

Jedan od primjera njegovog kontroverznog pristupa je njegovo mišljenje o udžbeniku crnogorskog jezika, gdje je kritikovao vic koji prikazuje policajce. U svom (U)Mišljenju, Bjeković je naveo da vic može stvoriti negativnu percepciju o policiji, ali nije pružio konkretne dokaze ili analizu koja bi podržala njegove tvrdnje. Njegova interpretacija je izazvala sumnju, jer je u vicu riječ o jezičkim nedoumicama, a ne o intelektualnim kapacitetima.

Bjeković dalje ističe da je vic zloupotreba prava na slobodu izražavanja, što dovodi do zaključka da se od policijskih službenika očekuje ne samo poznavanje svog posla, već i savršeno poznavanje jezika. Ovaj pristup se može smatrati oblikom cenzure i pokušajem da se ograniči sloboda izražavanja. Kritike na njegov rad ukazuju na to da ombudsman ne reaguje na nepravilnosti u radu vlasti, već se više fokusira na brisanje kritičkih glasova iz javnog diskursa.

U konačnici, Bjekovićev način rada može se posmatrati kao signal za uvođenje autoritarnih praksi, gdje se sloboda izražavanja potiskuje, a prava pojedinaca se zanemaruju. Ovo je jasan pokazatelj da bi Crna Gora mogla biti na putu prema jačanju represivnog režima, u kojem su kritički glasovi nepoželjni.