Ombudsman kao cenzor akademske slobode

Ombudsmanovo mišljenje predstavlja presedan koji može uplašiti akademske poslenike da objave kritičke tekstove. Siniša Bjeković ističe da je ovo u suprotnosti s demokratskim vrijednostima.

Na 58. strani udžbenika "Crnogorski jezik za drugi razred gimnazije" iz 2011. godine objavljen je vic koji je izazvao reakcije Nezavisnog sindikata policije, koji ga je prijavio kao diskriminatoran. Ombudsman je zatražio izjašnjenje institucija koje su odgovorne za udžbenik, ali je ignorisao argumente i ocijenio vic kao zloupotrebu slobode govora.

Ombudsman je naveo da vic vrijeđa, diskriminiše i širi negativne stereotipe, te zatražio njegovo izmjenjivanje ili uklanjanje. U svojoj analizi, pozvao se na pravne akte, ali je njegovo mišljenje zasnovano na vrijednosnim sudovima koji dovode u pitanje njegovu nepristrasnost.

Bjeković upozorava da Ombudsman selektivno tumači pravne norme i da ne uzima u obzir preporuke koje isključuju satiru iz definicije govora mržnje. Takođe, postavlja se pitanje zašto je upravo ta udžbenička varijanta viška, dok slični vicevi cirkulišu bez posljedica.

Ombudsman je definisao ton vica kao sarkastičan, čime se prešao s pravnog na književno tumačenje. Njegove tvrdnje o policajcima kao osobama ograničenog intelektualnog kapaciteta izazivaju dodatna pitanja o njegovoj metodologiji.

Bjeković naglašava da akademska sloboda mora biti zaštićena, a svako ograničenje treba biti zasnovano na jasnoj šteti, a ne na mogućim uvredama. Mišljenje Ombudsmana može stvoriti atmosferu straha među akademskim radnicima, što je suprotno osnovnim principima demokratije i vladavine prava.