Konferencija o interkulturalizmu: Obrazovanje i povezivanje mladih ključ za inkluzivno društvo

Održana je konferencija „Hajde da razgovaramo o interkulturalizmu“, koju je organizovala NVO ROM Phiren Amenca, a koja je okupila predstavnike institucija, organizacija civilnog društva i mlade. Cilj konferencije bio je otvaranje dijaloga o interkulturalizmu, njegovom značaju u savremenom društvu i načinima na koje se može unaprijediti u Crnoj Gori.

U uvodnom dijelu istaknuto je da interkulturalizam ne može ostati samo na nivou koncepta, već da mora postati dio svakodnevne prakse, posebno kroz obrazovni sistem i rad sa mladima. Direktor organizacije Phiren Amenca, Elvis Beriša, ukazao je na važnost međusobnog upoznavanja, ali i poznavanja sopstvene kulture i istorije. Naglasio je da upravo kroz lično iskustvo i učenje dolazi do stvarnog povezivanja među ljudima.

U tom kontekstu, podsjetio je i na omladinsku inicijativu koju su mladi sa interkulturalnog kampa podnijeli Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija 8. aprila, simbolično na Međunarodni dan Roma, koja se odnosi na unapređenje kurikuluma kroz uvođenje sadržaja o istoriji i kulturi Roma.

Na potrebu aktivnog življenja interkulturalizma ukazao je i Kristijan Dukaj, predstavnik Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, ističući važnost solidarnosti među manjinskim narodima u Crnoj Gori. Iz ugla obrazovnog sistema, Dragan Mijušković, predstavnik Ministarstva prosvjete, naglasio je da ono što učimo u školama oblikuje naše stavove i vrijednosti, te da postoji prostor za unapređenje sadržaja koji doprinose interkulturalnom razumijevanju.

Panel diskusija otvorila je pitanja stvarnog stanja interkulturalizma u Crnoj Gori, ukazujući na jaz između deklarativnog zalaganja i prakse. Izvršna direktorica Foruma MNE, Jelena Novićević, istakla je da su programi razmjene među mladima jedan od najefikasnijih alata za izgradnju međusobnog razumijevanja.

Amin Mustafa, učesnik na kampu i predstavnik Bošnjačkog demokratskog pokreta, ukazao je na nedovoljnu uključenost mladih Roma u političke procese, dok je Medin Ferizi, romski aktivista, podijelio lično iskustvo sa interkulturalnog kampa, naglašavajući važnost umrežavanja sa mladima iz drugih zajednica.

Monika Sekulović, psihološkinja, ukazala je na to da se predrasude ne rađaju, već se uče i učvršćuju kroz društvene obrasce, naglašavajući važnost rada sa djecom, mladima, roditeljima i obrazovnim kadrom.

Zaključeno je da interkulturalizam u Crnoj Gori zahtijeva mnogo aktivniji i koordinisaniji pristup, te da obrazovanje i direktno povezivanje mladih iz različitih zajednica predstavljaju ključne mehanizme za dugoročne promjene. Posebno je naglašena potreba da se programi razmjene i neformalnog obrazovanja sistemski podrže.

Interkulturalizam ne smije ostati samo tema razgovora, već zajednička odgovornost svih društvenih aktera, uz fokus na obrazovanje, dijalog i stvaranje prostora za susret i razumijevanje.