Đaković: Postrojenje za tretman životinjskog otpada u fazi pripreme

Direktor Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vladimir Đaković istakao je u emisiji 'Naglas' na RTCG da je postrojenje za tretman nus proizvoda životinjskog porijekla u fazi pripreme i da lokacija još nije određena. Napominje da je ovakvo postrojenje neminovnost bez obzira na njegovu ekonomsku neisplativost.

Ekološki aktivisti Aleksandar Perović i Vuk Vujisić pozivaju da svi činioci društva sjednu, konsultuju struku i nađu najbolje rješenje, te da se ovakva pitanja ne politizuju.

Đaković je naveo da je ovo projekat koji se razvija još od 2018. godine, te da je Crna Gora još od ranije u obavezi da izgradi ovakvo postrojenje kao buduća članica EU. Sredstva od kredita Svjetske banke trebala bi biti realizovana do 2025. godine, a prvobitno je bila određena lokacija Čelinske kose kod Bijelog Polja gdje je trebalo da se gradi regionalna deponija, a postrojenje je trebalo da bude na obodu te lokacije na nekih 2.000 kvadrata.

'Ne radi se ni o kakvoj spalionici, već o postrojenju za tretman nus proizvoda životinjskog porijekla. Jedna od faza je i spalionica, ali samo za vrlo mali dio ostataka', kazao je Đaković.

Aleksandar Perović iz EP OZON je istakao da je taj projekat trebao da se predstavi kao koristan za grad, ali je u datom trenutku grad Nikšić bio pod udarom zaraze, što je izazvalo buru u javnosti, pa i njihov stav da brane Željezaru.

Vujisić je kazao da smo trenutno na nivou prošlog vijeka kada je u pitanju rješavanje životinjskog otpada, jer na svakoj manjoj deponiji ili vodotocima završi uginula životinja, što je posljedica, između ostalog, nepostojanja ovakvog postrojenja.

'Država mora riješiti ovo pitanje, a kada govorimo o lokaciji, problem je u komunikaciji, jer imamo veliko nepovjerenje stanovništva prema Vladi. I oni koji su partneri u toj Vladi treba da se potrude da ne nađu najbolje rješenje i da ne idu preuranjeno sa izjavama. Kada je u pitanju lokacija Željezare, onda treba znati da zakon nalaže da se mora imati procjena uticaja na životnu sredinu i javna rasprava', kazao je Vujisić.

Đaković je dodao da se nus proizvodi dijele u tri kategorije, a postrojenje bi tretiralo sve tri kategorije. Prema procjeni stručnjaka, imamo manje od jedne krave dnevno uginule od neke zarazne bolesti, a ostali otpad su uginuli na prirodni način, dok je najviše otpada iz klanica koji se može prerađivati.

'Pretpostavljam da ovakvo postrojenje kod nas neće biti ekonomski isplativo zbog malih količina otpada, ali drugi dio je očuvanje zdravlja stanovništva koji nema cijenu. Imamo kompletan plan uz nabavku i mobilnih spalionica', kazao je Đaković.

Vujisić je naglasio da smo zemlja koja ulazi u EU i koja će morati da podigne svoje kapacitete u naredne dvije godine, te da ne treba biti pesimista. Potrebno je da zajedno, odbornici, poslanici i ministri sjednu i otklone sve bojazni. Ističe da je procjena uticaja na životnu sredinu ključna za svaki ovakav projekat.

'Cjelokupna zajednica treba da sjedne. U Nikšiću imaju partnere u Vladi i ne znam kako ne vjeruju da će oni uraditi najbolje. Pitanje je da li se mi možemo oslanjati na izvoz ovakvog otpada, jer to košta dosta, a za samo dvije godine bi otplatili ovo postrojenje. Ovakvi projekti moraju biti pod okriljem države', naveo je Vujisić.

Što se tiče prvobitne lokacije u Bijelom Polju, kako je kazao Đaković, od nje se odustalo jer je izgradnja pristupnih puteva bila skupa i premašivala duplo vrijednost ovog postrojenja. U međuvremenu se kroz pregovore sa EU, došlo do toga da se radi nova projektna dokumentacija jer je prešlo na novu metodologiju.

Ovakvo postrojenje postoji u Hrvatskoj i Srbiji, ali kako objašnjava Đaković, u slučaju zaraze, cijena transporta, kao i sam transport takvog materijala, nije izvodljiv, pa je izgradnja ovakvog postrojenja neminovnost.

'Izgradnja postrojenja koštaće oko sedam miliona eura, plus milion za nabavku specijalizovanih vozila i milion za ostalu opremu i administrativne kapacitete', kazao je Đaković.

Perović je istakao da je stav da treba uključiti cijelu zajednicu kako bi se našlo najbolje rješenje, kao i privrednike, jer se dozvoljavaju i javno-privatna partnerstva, s obzirom na to da i oni imaju određenu odgovornost u tretiranju otpada.