Milan Damjanac: Ljubav je odluka, a ne samo stanje

Milan Damjanac, filozof i psihoterapeut, u razgovoru za Pobjedu ističe da se najčešće izbjegava pitanje odgovornosti u međuljudskim odnosima. On poručuje da ljubav nije stanje, nego odluka koja se ponavlja. Bez toga, sve ostaje na nivou očekivanja, koja, kada nijesu utemeljena, nemaju kapacitet da izdrže stvarnost.

Prema njegovim riječima, brak danas „sveden na odnos između dvoje ljudi koji treba sami da izmisle pravila, smisao i trajanje“. Promjena uloga, promjena društva i pucanje institucije su faktori koji utiču na ovu promjenu. Damjanac je i predsjednik PLK centra, koji se bavi edukacijom budućih terapeuta iz oblasti konstruktivističke psihoterapije.

U Crnoj Gori, sa 650.000 stanovnika, zabilježeno je gotovo 1.000 razvoda braka prošle godine. Damjanac ističe da razvod nije posljedica jednog uzroka, nego raspada strukture u kojoj je brak ranije postojao. Brak nekada nije bio samo odnos dvoje ljudi, nego institucija koja je držala život na okupu, pružajući smisao kroz emociju, ekonomiju i društveni status.

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Još ovo ti fali za sreću“, Damjanac se bavi temom ljubavi i međuljudskih odnosa. On navodi da ljudi dolaze sa simptomima, ali se vrlo brzo uoči da je problem u odnosima. Ljubav je, prema njegovim riječima, mjesto gdje se sudaraju identiteti i strahovi, a iluzije ne mogu dugo izdržati.

Damjanac naglašava da traženje krivca predstavlja način izbjegavanja odgovornosti. Odnos se ne raspada zbog jedne strane, nego zbog zajedničkog učestvovanja u nečemu što ne funkcioniše. On postavlja pitanje današnjeg društva, gdje je fokus na izbjegavanju samoće. Nekada je pojedinac bio dio kolektiva, dok danas mora sam donijeti odluke o svom identitetu.

On takođe ističe da usamljenost može biti posljedica težnje za popunjavanjem praznine u sebi. Kada se odnosi doživljavaju kao sredstvo za regulaciju, dolazi do problema. Ljubav ne znači potpuno razumijevanje, nego sposobnost da se ostane u odnosu čak i kada razumijevanje izostane.

Damjanac se dotiče i odnosa prema autoritetima, napominjući da se nerazriješeni odnosi prenose kao obrasci. Ekonomska neizvjesnost i političke tenzije takođe utiču na način na koji ljudi donose odluke. On zaključuje da je potrebno razlikovati ko govori o odnosima, kao i iz koje pozicije dolazi ta riječ.

Na kraju, Damjanac upozorava da se odnosi sve više doživljavaju kao potrošna roba, te da je ključ za uspješan odnos vrijeme, ponavljanje i dosljednost, bez kojih nema povjerenja.