Druženje kao ključni dio života i refleksije o Crnoj Gori

Druženje je vrlo važan dio mog života. Bez druženja i prijateljstva ne može se ljudski živjeti. Kafana je nekada bila moj internet. Danas me druženje za kafanskim stolom opušta. Ne dozvoljavam da mi bilo ko upropašćava dan kukajući i iznoseći svoje probleme. A ko nema probleme! Naravno, otvoren sam za pomoć, ali tome treba posvetiti posebno vrijeme.

Neobično se radujem druženju s mladima. Volim njihove ,,avetluke“, energiju, eksplozivnost. Sa njima se osjećam znatno mlađi nego što sam. Gorica je moj Olimp, a stadion ispod Gorice moj Akropolj. Na brdu sam u mladosti malo boravio, a u zrelijem dobu sve više i više. Na stadionu sam bio uvijek prisutan - i kao mlad i kao stariji. Koliko radosti sam doživio sa njegovih tribina! Bilo je poprilično i tuge, a, ne krijem, i suza.

U grčkom Akropolju su živjeli bogovi, a u crnogorskom FK Budućnost, za mene i za mnoge, ima status boga. Nadam se da ću do kraja života doživjeti još jednu veliku sreću kada moj klub izbaci iz takmičenja ozbiljan inostrani klub. Sreća je nešto bez čega ljudski život ne bi bio potpun. Ona nije stalno stanje, već trenutak u kojem smo u miru sa sobom. Ne zavisi od onog što imamo, nego od načina na koji gledamo ono što jesmo.

Bio sam okružen srećom kada sam se rodio, kada sam se ženio, kada sam dobijao đecu. No, vrhunac moje sreće je život sa unučadima koja odrastaju pored mene. Plašim se da ćemo toj pametnoj đeci ostaviti razorenu državu da se u njoj pate. Titograd je moja sudbina, moja ljubav, grad u kojem ću vječno ostati. Najljepši je Titograd moje mladosti. Komšije su članovi porodice, njihova sofra bila je i moja. Mi đeca nijesmo mogla izgubiti ključ od stana – nijesmo ga nosili jer se vrata stana nijesu zaključavala.

Ulica je bila naš poligon za mali fudbal. Morali smo poštovati pravila i tako pravilno odrastali. To je grad moje prve ljubavne veze i grad gdje sam ženidbom stavio tačku na opušten način života. Ja i moj Titograd neraskidivo smo biće. Autogol u sportu predstavlja potez pojedinca koji nanese štetu svojoj ekipi. Zajedničkim snagama može se prevazići njegov efekat. Danas u Crnoj Gori na političkom planu dajemo svakodnevno autogolove. Nažalost, narod nije spreman da zajedničkim djelovanjem anuliramo njihove efekte.

Ja znam da nema ekipe koja može pobijediti ako u njoj ima pojedinaca koji namjerno daju autogolove. Dubravka, moja omiljena glumica. Osjećam ogromno uživanje dok gledam njene role. Na početku svake predstave ili filma potpuno me opčini, toliko da u mislima napuštam svoje mjesto gledaoca i postanem dio prikazivanog svijeta. Pratim radnju kao da sam u njoj. Na kraju izvedbe vraćam se sebi, postajem ponovo zadovoljni gledalac. Zahvalan sam Dubravki što od mene gledaoca redovno napravi učesnika, a ne posmatrača. To mogu samo veliki umjetnici.

Istina postoji, laž se izmišlja. U Crnoj Gori danas je istina zakopana, prostor je zatrpan kreativcima laži. Nekad je lažov bio žigosan u društvu i služio je za sprdnju. Bitne pozicije u javnom prostoru podrazumijevale su časne ljude i ljude od istine. Desi se što se desi i više nije tako. Za lažove se kaže da su snalažljivi. Što veći lažov, to bolja pozicija u društvu. Istina je izbačena iz upotrebe. Mnogima je gadljiva jer je opasna. Bože, da li ću dočekati novo vrijeme istine?

Oproštaj od najmilijih. Gubeći drage ljude iz porodice i okruženja tugujem, patim; opraštam se. Znam da oni nikada neće nestati, jer uspomene ne umiru. Određujem trenutke koje im posvećujem, vraćam ih u život. Pričam o njima i tako ih činim živim. Sve prenosim na potomke, jer svako porodično stablo neophodno je zalivati ljubavlju. Pokušavam pretvoriti oproštaj od najdražih u rastanak.

Nepravda ugriza za srce. Bio sam trener najboljih crnogorskih klubova, direktor nekih od njih, predsjednik najveće crnogorske fudbalske regije (Srednje), a nikada na upravnoj ili stručnoj funkciji u FSCG. Boli. Sin je od maltene prvih koraka rastao uz fudbal, zarazio sam ga njime. Bio je fudbaler, a potom i fudbalski sudija. Svojim kvalitetom je postao internacionalac. Međutim, zbog par grešaka, kakve svakodnevno gledamo u evropskom fudbalu, eliminisan je sa fudbalske scene. Razara.

Glumica ili glumac biti u Crnoj Gori je ,,đavolji“ posao. Treba uložiti ogromne napore, sceni podrediti porodični život, biti izložen kritici dobronamjernih, ali i onih drugih… Uprkos takvog i toliko uloženog rada zarađuje se samo toliko da je dovoljno da se plate računi. No, ima i druga strana medalje. Umjetnici postaju poznati, ljudi ih svojataju jer ih čine srećnim. Najznačajnije je to da rade posao koji vole.

Nadam se vremenu u kojem će kultura u društvu zauzeti zasluženo mjesto. Rodoljub voli svoju zemlju, sve radi u njenom interesu i spreman je život dati za nju. U crnogorskoj istoriji bilo je mnogo rodoljuba. One koji su radili protiv svoje zemlje, narod jer zvao izdajnicima. No, stigla neka nova vremena. Vlast je dekretom ukinula rodoljublje. Na sceni su oni drugi. Utrkuju se ko će se više dodvoriti mrzoljupcima Crne Gore. Oni koji su živote dali za Crnu Goru u grobu se prevrću. No, valjda ovo neće dugo trajati.

Alajbegova slama je izraz turskog porijekla, a u crnogorskom jeziku ovaj frazem znači imovina bez gospodara koju svako može raznositi i trošiti bez ikakve mjere i kontrole. Posljednjih godina situacija u FK Budućnost liči upravo na Alajbegovu slamu. Novac se sliva u klupsku kasu, a onda neobjašnjivo nestaje. Očigledno nema želje da se utvrdi pravo stanje. Zato su tribine prazne, a nesuglasice između „varvara“ i rukovodstva kluba ne prestaju.

Druženje je vrlo važan dio mog života. Bez druženja i prijateljstva ne može se ljudski živjeti. Kafana je nekada bila moj internet. Danas me druženje za kafanskim stolom opušta. Ne dozvoljavam da mi bilo ko upropašćava dan kukajući i iznoseći svoje probleme. A ko nema probleme! Naravno, otvoren sam za pomoć, ali tome treba posvetiti posebno vrijeme.

Neobično se radujem druženju s mladima. Volim njihove ,,avetluke“, energiju, eksplozivnost. Sa njima se osjećam znatno mlađi nego što sam. Knjiga je moj najbolji i najdugovječniji prijatelj. Tokom života bili smo nerazdvojni. Sada kada imam dosta slobodnog vremena, sa njom se duže družim. Bože, koliko sam naučio čitajući knjige! Ovo društvo mora učinjeti sve kako bi mlade naraštaje okrenulo čitanju literature. Siguran sam da bi, odrastajući uz dobre knjige, bili bolji nego odrastajući uz telefon. Sa takvim, prosvijećenima, naša država nalazila bi se u sigurnim rukama.

Njemačka vojska, pod vođstvom ludaka, podržana od naroda, u Drugom svjetskom ratu vršila je užasne zločine. Pokazalo se da je taj ludak uspio zavesti narod zemlje razvijene zapadne civilizacije. Danas su ponovo na sceni ludaci. Vode siledžijsku politiku, politiku jačeg, u kojoj je sve dozvoljeno. Takvi svijetom izazivaju brojne ratove. Plašim se za Crnu Goru. Na sreću, članica smo NATO saveza, pa nas ne diraju. Da nije toga, ovđe bi već zapucalo.

Iluzija je privid koji liči na istinu, ali to nije. Današnja Crna Gora, koja bi trebala biti ozbiljna i institucionalno sređena država, privid je. Vide to i ovi iz EU, ali ih mnogo ne tangira, završavaju ono što su naumili. Ovđe ćemo se brzo sudariti sa stvarnošću i iluzija će nestati. Naravno, tada će tek nastati razočaranje. Ako smo mi stariji pristali da živimo u današnjoj iluziji, to sebi ne bi smjeli da dozvole mladi. Moraju težiti da se napravi takva država da bude udoban dom i njima i njihovoj đeci.

Gorica je moj Olimp, a stadion ispod Gorice moj Akropolj. Na brdu sam u mladosti malo boravio, a u zrelijem dobu sve više i više. Na stadionu sam bio uvijek prisutan i kao mlad i kao stariji. Koliko radosti sam doživio sa njegovih tribina! Bilo je poprilično i tuge, a, ne krijem, i suza. U grčkom Akropolju su živjeli bogovi, a u crnogorskom FK Budućnost, za mene i za mnoge, ima status boga. Nadam se da ću do kraja života doživjeti još jednu veliku sreću kada moj klub izbaci iz takmičenja ozbiljan inostrani klub. Anćeloti je vrhunski trener svjetskog fudbala. Obožavam trenere koji vode najveće svjetske klubove. Smatram ih režiserima predstave koju gleda više miliona ljudi, izloženih velikim emocijama; predstave koja veliki broj gledalaca usreći, dok drugi tuguju.

Anćeloti je gospodin koji je u svim situacijama vladao svojim emocijama. Napuštao je klubove ostavljajući ih u najboljem redu, bez ijedne mrlje na svojem imidžu. Džentlmenskim ponašanjem plijenio je i oduševljao. Svijetu, u svim oblastima djelovanja, trebaju osobe kao što je Anćeloti.