Šta muči studente u Crnoj Gori: Između ambicija i realnosti

U susret 4. aprilu, Danu studenata, razgovarali smo sa mladima iz različitih krajeva Crne Gore - iz Bijelog Polja, Tivta i Nikšića. Emina Kešmer, studentkinja završne godine Fakulteta političkih nauka, otvoreno govori o problemu o kojem se, kako kaže, nedovoljno govori – šta nakon diplome?

"Veliki broj studenata ostaje u Podgorici jer su mogućnosti na sjeveru znatno manje. I sama bih se vratila u Bijelo Polje, ali samo ako se otvore prilike za posao", kaže ona.

Njena priča nije izuzetak - već pravilo. Mladi često biraju između ostanka u rodnom gradu i profesionalne budućnosti. Matej Vučković, brucoš iz Tivta koji studira dizajn multimedije, na početku je svog akademskog puta. Kaže da studije jesu zahtjevne, ali i motivišuće. "Izlazak iz zone komfora nas tjera da otkrivamo sebe. Podgorica me lijepo dočekala, stekao sam mnogo prijatelja i već sada vidim koliko je praksa važna za ono što nas čeka poslije fakulteta", ističe on.

Za njega, kao i mnoge druge, balans između ispita i ličnih interesovanja predstavlja ključni izazov. Tijana Vučković, iz Nikšića, koja studira pravo, ukazuje na finansijsku realnost studentskog života. "Studentski kredit može pomoći, ali često nije dovoljan. Mnogi studenti rade uz studije, što dodatno otežava sve, posebno tokom ispitnih rokova", kaže ona.

A ispitni rokovi, kako dodaje njen kolega Damir Pilica, donose poseban vid pritiska: "Ispit traje par sati, ali rok traje sedmicama – i to je ono što najviše iscrpljuje".

Jedna od ključnih poruka koju studenti šalju jeste potreba za više praktičnog znanja. Dok Emina smatra da je kroz studije stekla osnovnu spremnost za posao, Tijana naglašava da teorija često nije dovoljna: "Bez prakse je teško steći pravi uvid u ono što nas čeka nakon fakulteta".

Damir ističe da profesori mogu imati veliki uticaj – ali samo ako znaju da prenesu znanje: "Nije dovoljno imati znanje, važno je znati ga prenijeti. Kada to uspije, gradivo postaje mnogo bliže i razumljivije".