Crna Gora može i mora bolje

Crna Gora nije siromašna zemlja. Siromašno je upravljanje. Sa 620.000 stanovnika i prirodnim bogatstvima kakva ima malo koja država u Evropi, Crna Gora ima sve preduslove da njeni građani žive dostojanstveno, sigurno i dobro. Pitanje nije da li možemo — već zašto to još uvijek nijesmo postigli.

Imamo more, planine, rijeke, plodnu zemlju, i trebali bismo živjeti kao pristojna, uređena i bogata država. Međutim, ne živimo, i to nije slučajno. Turizam može biti motor razvoja tokom cijele godine, a ne samo u nekoliko ljetnjih mjeseci. Poljoprivreda može biti mnogo jača, modernija i organizovanija — dovoljno da hranimo sebe i izvozimo viškove. Imamo ogromne energetske potencijale koje gotovo ne koristimo, a vodni resursi Crne Gore iskorišćeni su oko 17 procenata, dok Evropa koristi preko 80 procenata.

Zašto to tako stoji? Zato što nema vizije, odgovornosti i volje da se radi u interesu naroda. To je nedopustivo. Izgradnjom 4 do 5 hidrocentrala i pametnim planiranjem mogli bismo stvoriti nove vrijednosti koje same vraćaju uloženo i donose stabilan prihod državi. Ta energija nije samo struja — to je novac za veće penzije, veće plate u prosvjeti i zdravstvu, za jaču socijalnu zaštitu. To je budućnost u kojoj država brine o svom čovjeku.

Mora se više ulagati u selo koje se gasi, jer je selo temelj države. Bez sela nema ni stabilne ekonomije. Trebamo podsticati domaću, posebno organsku proizvodnju, razvijati poljoprivredna domaćinstva, male farmere i proizvođače, i kupovati njihove proizvode. A mi često kupujemo tuđe i uništavamo svoje. To mora stati. Bez sela nema države.

Mora se probuditi svijest kod građana — kupujmo domaće. To nije samo ekonomsko pitanje, to je pitanje odgovornosti i patriotizma. Svaka kupljena domaća roba znači novo radno mjesto, sigurniju proizvodnju i jaču državu. Posebnu pažnju treba posvetiti penzionerima, koji čine petinu crnogorskog stanovništva. To su ljudi koji su radili i gradili ovu zemlju, stvorili njene fabrike, puteve, škole i bolnice. Nedopustivo je da penzioneri žive na ivici, a prosvjeta i zdravstvo jedva opstaju. Penzioneri nijesu teret — oni su temelj ove države.

Njima se duguje, a ne da im se baca mrvica. Oni zaslužuju više od preživljavanja — zaslužuju dostojanstven život. Veće penzije nijesu milostinja, već dug države. Takođe, socijalna zaštita mora biti snažnija. Nema opravdanja da u zemlji ovakvih resursa neko živi u siromaštvu. Crna Gora mora izgraditi bolju, efikasniju i potpuniju zdravstvenu zaštitu za sve svoje građane.

Crna Gora može bolje. Mnoge bolje. Ali samo ako budemo radili pošteno, pametno upravljali resursima i pravedno dijelili ono što stvaramo. Vrijeme je da se okrenemo sebi, svom znanju i svojim potencijalima. Vrijeme je da Crna Gora postane zemlja u kojoj se ne preživljava — već dostojanstveno živi.

Pored toga, treba se boriti za pravnu državu, vladavinu prava, vraćanje imovine bivšim vlasnicima — restituciju, uz minimalnu naknadu za legalizaciju bespravno sagrađenih stambenih objekata, a takvih je preko 125.000. Treba se izboriti za znanje i obrazovanje, za rad i odgovornost na svim nivoima i u svim sferama društvenog života i rada. Jedino tako možemo postati pravna, slobodna i demokratska država koja garantuje sigurnost, slobodu i dostojanstven život svakom svom građaninu.

I na kraju najvažnije. Crna Gora u svemu može bolje. Ali ne sa ovakvim odnosom prema radu, resursima i narodu. Potreban je rad. Potrebna je odgovornost. Potrebna je pravedna raspodjela. Jer ova zemlja nije ničija privatna svojina — ona pripada svima nama. I vrijeme je da tako i počne da funkcioniše.