Eksperimentisanje sa psihoaktivnim supstancama među osnovcima u Crnoj Gori

U Crnoj Gori se granica prvog kontakta djece i mladih sa psihoaktivnim supstancama pomjera ka sve nižem uzrastu. Sistem koji bi trebao da reaguje rano, koordinisano i održivo još ne prati težinu problema. To proizilazi iz odgovora koje su Pobjedi dostavili policija, zdravstvene ustanove, nevladine organizacije i eksperti koji se godinama bave bolestima zavisnosti i maloljetničkim delinkventnim okruženjem.

Policija bilježi rast broja maloljetnika evidentiranih zbog krivičnih djela i prekršaja povezanih sa drogama, dok sagovornici sa terena upozoravaju da su mladima danas dostupniji i alkohol i nikotinski proizvodi i ilegalne droge. Prvo eksperimentisanje često se dešava već u osnovnoj ili srednjoj školi, te porodica, škola i institucije problem prepoznaju tek kada on dobije ozbiljne razmjere.

Posljednje javno dostupno veliko reprezentativno istraživanje ESPAD 2019. pokazalo je da je alkohol i dalje daleko najraširenija psihoaktivna supstanca među šesnaestogodišnjacima u Crnoj Gori, dok je kanabis najčešća ilegalna droga. Novi podaci, međutim, još nijesu objavljeni.

Jedan od najvećih problema u pokušaju da se precizno izmjeri današnje stanje jeste to što novi rezultati ESPAD istraživanja još nijesu javno objavljeni. Na upit Pobjede, Institut za javno zdravlje Crne Gore saopštio je da se traženi podaci odnose na ESPAD istraživanje i da je izrada nacionalnog izvještaja u toku, zbog čega nijesu u mogućnosti da dostave rezultate prije zvaničnog publikovanja.

Prema istraživanju iz 2019. godine, 77 odsto učenika makar jednom u životu probalo je alkohol, 63 odsto pilo je alkohol u prethodnih 12 mjeseci, a 38 odsto u prethodnih 30 dana. Takođe, 11 odsto ispitanika makar jednom probalo je kanabis, devet odsto u prethodnih 12 mjeseci, a šest odsto u prethodnih 30 dana. 27 odsto mladih smatralo je da je kanabis lako ili veoma lako dostupan.

35 odsto učenika prijavilo je da je makar jednom pušilo cigarete, a 17 odsto da ih aktuelno koristi. Ti podaci jesu stari nekoliko godina, ali su i dalje važni jer predstavljaju posljednji veliki statistički presjek. Sve što se od tada vidi na terenu, prema mišljenju sagovornika Pobjede, upućuje na dodatno pogoršanje: veću dostupnost supstanci, nižu dob prvog kontakta i izraženije miješanje bolesti zavisnosti sa drugim rizičnim i kriminalnim ponašanjima.

Iako se javna debata najčešće fokusira na ilegalne droge, iskustva stručnjaka pokazuju da priča gotovo nikada ne počinje od kokaina ili kanabisa kao izolovanog fenomena, već mnogo ranije - od onoga što društvo često normalizuje ili bagateliše. Na to upozorava sudski vještak i ekspert za ovu oblast Dušan Raspopović, koji kaže da se granica prvog kontakta sa drogama kod mladih drastično spustila u odnosu na raniji period i da danas postoje primjeri da osnovci već počinju da eksperimentišu psihoaktivnim supstancama.

Prema njegovim riječima, nekada je riječ o radoznalosti, a nekada o ambijentu u kojem maloljetnici ostvaruju socijalne kontakte sa starijima, bilo kroz druženje ili kroz već usvojene porodične obrasce. Posebno zabrinjava, kaže on, koliko mladi u tom uzrastu već raspolažu informacijama o psihoaktivnim supstancama, njihovom dejstvu i načinima nabavke, ali su te informacije često pogrešne, preuzete sa društvenih mreža ili od starijih koji se nameću kao izvor "svih odgovora".

Sličan ugao imaju i Juventas i CAZAS, koji iz različitih pozicija ukazuju na isto: mladima su psihoaktivne supstance dostupnije nego ranije, a alkohol je često prva supstanca koja se koristi i koja se najčešće potcjenjuje. Iz Juventasa navode da se upravo kroz rad sa adolescentima i njihovim porodicama vidi da alkohol često prethodi ili prati kasniju upotrebu droge, dok Raspopović i terenske organizacije upozoravaju da se legalni i ilegalni oblici rizičnog ponašanja međusobno hrane.

ESPAD 2019. to potvrđuje vrlo jasno: gotovo osam od deset učenika u Crnoj Gori konzumiralo je alkohol bar jednom do 16. godine, a više od trećine prijavilo je upotrebu alkohola u dobi od 13 godina ili mlađem uzrastu. To znači da rasprava o drogama među mladima ne može biti ozbiljna ako se iz nje izuzmu alkohol, cigarete, elektronske cigarete i drugi legalni proizvodi koji za mnogu djecu predstavljaju prvi kontakt sa kulturom eksperimentisanja, rizika i testiranja granica.

Organizacije koje rade direktno sa korisnicima i porodicama već godinama su među prvima koje registruju promjene u obrascima upotrebe i uzrastu prvog kontakta. Iz njihovih odgovora proizilazi zajednička, zabrinjavajuća poruka: problem više nije periferni ni sporadični, nego sve češći i sve raniji. Iz CAZAS-a navode da njihova iskustva iz terenskog rada pokazuju da im se sve češće za pomoć i savjet obraćaju roditelji maloljetnika za koje sumnjaju da imaju problem ili su se već uvjerili da je riječ o problematičnoj upotrebi psihoaktivnih supstanci.

Kako ističe Boban Sekulić, koordinator programa za bolesti zavisnosti u toj organizaciji, posebno zabrinjava činjenica da maloljetne osobe ulaze u problem bolesti zavisnosti ranije nego prethodnih godina. Sekulić ocjenjuje da sve niža granica prvog kontakta jasno ukazuje na povećanu izloženost maloljetnika riziku od upotrebe droga, a razloge vidi u više povezanih faktora: u lakšoj dostupnosti pojedinih supstanci, nedostatku adekvatnih preventivnih servisa i programa za mlade, izostanku sistemskog odgovora koji bi odgovorio ozbiljnosti problema, kao i u nedovoljnoj podršci roditeljima u jednom posebno osjetljivom razdoblju odrastanja njihove djece.

Sekulić Juventas upozorava na isti obrazac. Ta organizacija navodi da su maloljetnici danas izloženi rizicima od upotrebe droga više nego ikad prije, te da ključnu ulogu imaju povećana dostupnost, vršnjački pritisak i društvene mreže. Mladi, kako navode, često ne prepoznaju ozbiljnost rizika povezanih sa konzumacijom droga, što može voditi ozbiljnim zdravstvenim problemima i razvoju bolesti zavisnosti.

Obje organizacije, svaka iz svog ugla, ukazuju i na isti institucionalni problem: prevencija postoji, ali nije dovoljno standardizovana, nije ujednačena i nije uvijek prilagođena uzrastu djece i mladih. Juventas posebno naglašava da u školskom sistemu poruke nijesu jedinstvene i da pristup nije svuda isti, dok CAZAS upozorava da su preventivni programi često svedeni na ad hoc inicijative nevladinog sektora ili pojedinih škola, bez trajne i sistemske podrške.

Kada se sagovornicima postavi pitanje koje su supstance danas najčešće među mladima, odgovori su, uprkos različitim perspektivama, prilično usaglašeni. ESPAD 2019. pokazuje da je kanabis najčešća ilegalna droga među adolescentima u Crnoj Gori. Prema tom istraživanju, 11 odsto učenika makar jednom ga je probalo, a 27 odsto mladih procjenjivalo je da je lako ili veoma lako dostupan. Na terenu, međutim, organizacije i stručnjaci upozoravaju da se uz kanabis sve snažnije pojavljuje i kokain.

Iz CAZAS-a navode da se prema njihovim terenskim podacima među mladima u Crnoj Gori najčešće koriste marihuana i kokain, koji su ujedno i najdostupnije supstance. Sekulić kaže da su prethodnih godina pokazani i rast dostupnosti te dvije supstance i promjene u obrascima upotrebe. Kao jedan od najtežih pokazatelja navodi da se kokain, usljed različitih okolnosti, sve češće koristi intravenski.

CAZAS bilježi i češću zloupotrebu OST terapije, kao i stalan rizik od pojave novih psihoaktivnih supstanci. One se za sada u Crnoj Gori pojavljuju povremeno, ali predstavljaju ozbiljan razlog za oprez. I Juventas navodi da praksa njihovog Programa direktne podrške ukazuje da je i dalje kanabis ono što mladi najčešće koriste, ali i da je kokain postao dostupniji nego ranije.

Uz to, ističu da upotrebi tih supstanci često prethodi ili je prati konzumacija alkohola, zbog čega insistiraju da se prevencija mora graditi šire, a ne samo kroz upozorenja o ilegalnim drogama. Sličan obrazac registruje i Klinički centar Crne Gore. U odgovoru Pobjedi navode da se kod mlađih pacijenata najčešće susrijeću sa zloupotrebom kokaina i kanabisa, dok je kod dijela njih prisutan i problem patološkog kockanja, što dodatno komplikuje liječenje i zahtijeva sveobuhvatan terapijski pristup.

U KCCG napominju i da, iako se na liječenju i dalje nalazi znatan broj osoba zavisnih od heroina, kod mlađih pacijenata trenutno rjeđe bilježe konzumiranje te supstance, ali to, upozoravaju, ne znači da tokom kasnijih faza bolesti zavisnosti mlađe osobe neće posegnuti i za heroinom.

Naglašavaju i da ne postoji podjela na "lake" i "teške" droge, jer sve psihoaktivne supstance imaju potencijal da izazovu zavisnost i ozbiljne zdravstvene i socijalne posljedice, te da upravo prva supstanca koja se proba može predstavljati ulaz u svijet zavisnosti. Iz KCCG navode da prevencija i rano prepoznavanje problema predstavljaju najvažnije faktore u borbi protiv bolesti zavisnosti. Porodica i obrazovne institucije, kako ističu, imaju važnu ulogu u uočavanju prvih promjena u ponašanju mladih i njihovom pravovremenom upućivanju na stručnu pomoć. Posebno naglašavaju da članovi porodice treba da se obrate stručnim licima bez straha od stigmatizacije i da je veoma važno izbjeći minimiziranje problema, jer rano reagovanje znatno povećava šanse za uspješno liječenje i oporavak.