LGBT tražioci azila u Crnoj Gori

Od početka 2022. do kraja 2025. godine, u Crnoj Gori podnijeto je 27 zahtjeva za azil u kojima su seksualna orijentacija ili rodni identitet bili ključni osnov. Odobrena su samo dva zahtjeva, dok su 15 odbijena, a osam postupaka obustavljeno. Ove informacije dostavila je Direkcija za azil Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Najviše zahtjeva podnijeli su državljani Rusije - 15, zatim Turske sedam i Irana tri, kao i po jedan iz Bjelorusije i Tunisa. Analiza presuda Upravnog suda pokazuje da problem nije u zakonskom okviru, već u njegovom tumačenju. U mnogim slučajevima, zahtjevi su odbijani zbog nedostatka dokaza o ranijem progonu, iako međunarodne smjernice naglašavaju da se progon na osnovu seksualne orijentacije često odvija bez formalnih tragova.

Među odbijenim zahtjevima su i oni osoba iz zemalja gdje su zabilježeni ozbiljni rizici za LGBT populaciju. Na primjer, tri zahtjeva podnijele su osobe iz Irana, gdje su istopolni odnosi kažnjivi smrtnom kaznom. Takođe, jedan zahtjev stigao je iz Tunisa, gdje krivični zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora za istopolne odnose, a postoje i prijave o prisilnim medicinskim pregledima muškaraca optuženih za homoseksualnost.

U Turskoj, iako istopolni odnosi nisu krivično djelo, organizacije za ljudska prava upozoravaju na zabranu Pride marševa i police nasilje nad učesnicima. Najveći broj zahtjeva stigao je od Rusa, čija je situacija dodatno pogoršana nakon invazije na Ukrajinu. Parlament je 2022. proširio Zakon o zabrani LGBT propagande, a Vrhovni sud je 30. novembra 2023. proglasio “međunarodni LGBT pokret” ekstremističkom organizacijom, što je otvorilo vrata za krivično gonjenje aktivista.

CIN-CG je imao uvid u četiri presude Upravnog suda, koje su preispitivale odbijajuće odluke MUP-a. U tri slučaja zahtjevi su konačno odbijeni, dok je jedan postupak još u toku. Iako je zakonodavni okvir Crne Gore u oblasti azila ocijenjen kao napredan, presude ukazuju na restriktivno tumačenje pojma osnovanog straha od progona.

Prema riječima sudija Upravnog suda, Saše Vukotić i Davora Stojkovića, baza Evropske agencije za azil (EUAA) predstavlja ključni oslonac u procjeni ovih predmeta. Iz Građanske alijanse ističu da bi transparentnost bila veća kada bi sudovi u obrazloženjima eksplicitno navodili izvore o zemljama tražilaca azila koriste. To bi pomoglo da se izbjegnu paradoksalne situacije u kojima se osobama koje su napustile svoje zemlje zbog nasilja uskraćuje zaštita.

Iz Direkcije za azil naglašavaju da je crnogorski sistem međunarodne zaštite usklađen sa Ženevskom konvencijom i pravnom tekovinom EU. Smjernice UNHCR-a objašnjavaju da se osnovani strah od progona sastoji iz subjektivnog i objektivnog elementa. Subjektivni element odnosi se na lični strah podnosioca zahtjeva, dok objektivni podrazumijeva procjenu da li je taj strah razuman prema stanju u zemlji porijekla.

U oktobru 2024. godine, Upravni sud potvrdio je odbijajuću odluku MUP-a u vezi sa zahtjevom za azil koji je podnio iranski državljanin S. S. MUP je odbio zahtjev uz obrazloženje da podnosilac nije dokazao osnovan strah od progona. U presudi se navodi da su razlozi za napuštanje Irana bili vezani za porodične sukobe, a ne progon u smislu zakona o međunarodnoj zaštiti.

U razgovoru za CIN-CG, sudije Upravnog suda objašnjavaju da se u ovakvim predmetima primjenjuje princip slobode sudijskog uvjerenja, gdje sudija ocjenjuje da li postoji osnovan strah od progona na osnovu dostupnih dokaza i izjava podnosioca zahtjeva. Ipak, u ponovljenom postupku, drugi sastav suda ponovo je potvrdio odbijajuću odluku, smatrajući da podnosilac nije dostavio dovoljno informacija koje bi ukazivale na individualni rizik progona.

U državama poput Irana, gdje su istopolni odnosi kriminalizovani, međunarodni standardi upozoravaju da je nerealno očekivati efikasnu zaštitu za LGBT osobe. Izvještaj EUAA o Iranu iz juna 2024. godine navodi da je u prethodnim godinama izvršeno više smrtnih kazni nad muškarcima optuženim za istopolne odnose.