Peptidi: 'Čudotvorni lijek' koji nije za ljudsku upotrebu

Peptidi su kratki lanci amino kiselina, ili mali proteini, koje naša tijela proizvode prirodnim putem. Kejti pažljivo vadi špric iz pakovanja i ubrizgava sebi GHK-Cu, bakarni peptid, uvjerena da mu je koža zahvalna. Iako su strije nakon porođaja gotovo nestale, na etiketi tegle jasno piše: „Samo u istraživačke svrhe“. Ovaj peptid nije namijenjen za ljudsku upotrebu.

Iako u društvenim mrežama raste broj ljudi koji koriste neregulisane peptide, medicinski stručnjaci upozoravaju na potencijalne rizike. GHK-Cu, peptid koji se prirodno proizvodi, često se koristi u kremama za smanjenje bora, ali se ne smatra sigurnim za ubrizgavanje zbog nedostatka istraživanja i mogućih imunoloških reakcija.

Peptidi djeluju kao glasnici koji pomažu ćelijama u tijelu, igrajući ključnu ulogu u zdravlju kože i hormonalnoj ravnoteži. Dok je insulin prvi otkriveni peptid koji pomaže osobama sa dijabetesom, novi neregulisani peptidi poput GLP-1 su postali popularni u sektoru velnesa. Iako su GLP-1 lekovi prošli opsežna ispitivanja i dobili odobrenje od britanskog regulatora, postoji i „sivo tržište“ za nove peptide koji nisu testirani na ljudima.

„Prisustvujemo savršenoj oluji“, objašnjava doktor Majk Mrozinski. Uspon GLP-1 lijekova normalizovao je upotrebu igle, dok mnogi pogrešno vjeruju da su svi peptidi sigurni. Društvene mreže su preplavljene reklamama koji nude razne smućkane smjese peptida za različite ciljeve, od povećanja mišićne mase do bržeg oporavka.

Adam Tejlor, profesor anatomije, upozorava da mnogi korisnici postaju „laboratorijski pacovi“. Mnogi od ovih proizvoda su ispitani samo na životinjama, a neki sadrže bakterijske endotoksine koji mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Džek Sardžinson, 24-godišnjak, tvrdi da mu je koktel peptida pomogao da se oporavi od povrede leđa, ali priznaje da je svjestan rizika.

Doktor Mrozinski upozorava da bi širenje upotrebe neregulisanih peptida moglo dovesti do krize javnog zdravlja. Iako mnoge klinike nude terapiju peptidima, bez adekvatnih istraživanja i licenci, rizik od neželjenih efekata ostaje visok. Doktor Sajed Omar Babar, specijalista, tvrdi da je ovo „zlatno doba“ peptida, ali se postavlja pitanje zašto ne postoje rigorozna istraživanja na ljudima.

Bez patenta, velike farmaceutske kompanije ne žele ulagati u proizvode koji nemaju finansijsku zaštitu. Iako se terapije peptidima nude pod nadzorom ljekara, nedostatak standardizacije i regulative može dovesti do ozbiljnih posljedica za korisnike.