Generacija Z sve više koristi vještačku inteligenciju za teške razgovore

Generacija Z i mladi sve više koriste vještačku inteligenciju za savjete za teške razgovore. Sve više mladih koristi vještačku inteligenciju da napiše poruke, raskine vezu ili protumači emocije drugih. Stručnjaci upozoravaju da takva praksa može usporiti razvoj socijalnih vještina i produbiti osjećaj izolacije.

Oko dva sata ujutro u ponedjeljak, Emili je dobila poruku od kolege studenta Patrika, s kojim je bila na sastanku naslijepo dva dana ranije. Oboje su studenti treće godine na Univerzitetu Jejl, a upoznali su ih zajednički prijatelji. „Ćao Emili! Nadam se da je tvoj polumaraton prošao dobro – siguran sam da si ga razbila“, napisao je Patrik uz emodži koji namiguje. „U redu, strpi se sa mnom ovdje – nisam baš najbolji u ovakvim stvarima, ali evo.“ U poruci dugoj šest pasusa, Patrik je napisao da bi volio da se „viđaju još – bilo samo kao prijatelji ili šta god da smo bili ovog vikenda“. Dodao je da trenutno „ne traži ništa previše ozbiljno“.

U početku Emili nije mislila da je njegova poruka išta neobično. „Djelovala je samo baš pravilno napisana, a znala sam da je on stvarno fin momak. Pa sam pomislila – možda on jednostavno tako piše poruke.“ Ali nakon što je njegovu poruku podijelila s dvoje prijatelja, koji su je ubacili u detektor vještačke inteligencije, dobila je odgovor: „Bilo je kao 99% AI.“ Bila je u pravu. Patrik je priznao da je koristio ChatGPT da sastavi poruku. Rekao je da nema mnogo iskustva u pisanju poruka kojima nekoga odbija: „Šta da radim ovdje? To je prvi put da sam se viđao s nekim još od svoje djevojke iz srednje škole, zato sam bio toliko nervozan i želio drugo mišljenje.“

„Pokušao sam da zapišem svoje misli, ali nisam bio siguran kako da to oblikujem na način koji neće biti baš loš, pa sam onda otišao na Chat“, rekao je. Dao je ChatGPT-u situaciju, svoje misli i emocije – i Chat je izbacio odgovor. Patrik nije usamljen slučaj. Istraživači kažu da se sve veći broj mladih ljudi okreće vještačkoj inteligenciji kako bi se snašli u društvenim situacijama – pišu poruke odbijanja, pokušavaju da protumače pomiješane signale i unaprijed osmišljavaju teške razgovore.

Stručnjaci upozoravaju da ova navika može usporiti emocionalni razvoj, ostavljajući generaciju koja je već izolovana jer je odrastala tokom pandemije još manje spremnom za složenost ljudskih odnosa. Patrik je nekoliko puta razmijenio poruke sa četbotom i „malo je dorađivao pojedine rečenice tu i tamo, ali je većinom bilo kopiraj-nalijepi“ iz ChatGPT-a. „Dodao sam emodži i pokušao da zvuči više ljudski“, rekao je. „Osjećao sam se bolje kada sam to poslao jer sam želio da budem veoma jasan i otvoren. Nisam želio da budem neodređen u slučaju da ona pogrešno shvati. Znao sam da bih, da sam to radio sam, bio neodređen“, rekao je Patrik, koji je svoj potez smatrao kao konsultovanje stručnjaka.

Emili je rekla da ne misli da je poruka bila jasna i da je njegove namjere učinila još zbunjujućim. Iz AI formulacije nije mogla da zaključi „da li želi da budu prijatelji ili šta“. „Moja glavna namjera bila je da jasno pokažem kako se osjećam i šta mislim o toj situaciji“, rekao je Patrik. „Kad sada pogledam, to je bilo prilično loše ponašanje s moje strane. Mislim da sam, zato što sam o tome toliko dugo razmišljao, na kraju otišao na Chat.“

„Mislim da je previše razmišljao o tome“, rekla je Emili. „Zaista nema potrebe da koristiš AI, ti si emotivno stabilan momak.“ Ona je opisala tu interakciju kao čudnu, ali je rekla da su se mnogi njeni prijatelji takođe okrenuli vještačkoj inteligenciji da napišu poruke prijateljima ili partnerima, ili da analiziraju društvene situacije – ponekad čak ubacujući čitave nizove poruka u četbot kako bi protumačili šta neko možda misli.

„Pomisao da moj mlađi brat koristi AI da raskine sa svojom djevojkom je zabrinjavajuća. Jer sada dolazi kod mene, ali kada će doći dan da se umjesto toga obrati vještačkoj inteligenciji?“ Rekla je da je zabrinuta da pripadnici generacije Z imaju poteškoća da se „suoče sa sopstvenim osjećanjima“. Emili kaže da je takođe zabrinuta zbog sposobnosti svoje generacije da se druži, a neki stručnjaci se slažu.

To se zove „socijalno prebacivanje“. Emilino iskustvo dio je šireg obrasca koji zabrinjava stručnjake. Dr Majkl Rob, šef istraživanja u organizaciji Common Sense Media, to naziva „socijalnim prebacivanjem“ – korišćenjem vještačke inteligencije za snalaženje u međuljudskim situacijama, i kaže da se to ne odnosi samo na generaciju Z. To je primijetio i kod generacije Alfa (rođeni između 2010. i 2024), kao i kod nekih milenijalaca (rođeni između 1981. i 1996). Prema istraživanju iz 2025. koje je sprovela neprofitna organizacija Common Sense Media, koja pomaže porodicama da se snađu u izboru medija primjerenih uzrastu, jedna trećina tinejdžera već preferira AI druženje umjesto ljudi za ozbiljne razgovore.

„Ako koristite AI da napišete poruke prijateljima ili romantičnim partnerima, vi zapravo prepuštate sam čin komunikacije“, rekao je Rob. Problem je dvostruk, napomenuo je. To stvara „neusklađenost očekivanja“, jer primalac zapravo „odgovara na verziju svog prijatelja koju je uglancala vještačka inteligencija, a ne na stvarnu osobu“. Drugo, ponavljana upotreba može narušiti samopouzdanje korisnika u sopstveni glas, sprečavajući mlade odrasle da razviju ključne vještine, poput čitanja društvenih namjera, zaključivanja o emocijama drugih i tolerisanja neizvjesnosti u društvenim interakcijama.

„To ima posljedice po vaš osjećaj sebe, sposobnost zastupanja sopstvenih interesa i formiranje identiteta“, što je ključno za društveni razvoj, rekao je Rob. „Ako svaki nezgodan ili težak tekst posreduje AI, to može usaditi uvjerenje da sopstvene riječi i instinkti nikada nijesu dovoljno dobri.“ Dr Mišel DiBlazi, psihijatar i docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Tafts, primijetila je isti trend. „Vidjela sam mlade ljude, u kasnim tinejdžerskim i ranim dvadesetim godinama, kako koriste AI za socijalizaciju, i često ga koriste kao način da nadoknade to što zapravo ne znaju kako da zaista komuniciraju s drugima“, rekla je. „Mi smo društvena bića i veliki dio našeg osjećaja sopstvene vrijednosti i povezanosti zapravo je vezan za naše interakcije s drugima.”

DiBlazi kaže da korišćenje AI u društvenim interakcijama usporava emocionalni razvoj i može produžiti osjećaj usamljenosti i izolacije. Takođe može ograničiti sposobnost ljudi da prepoznaju društvene signale, poprave odnose i povežu se s drugima. Iako su neki pripadnici generacije Z možda propustili ključni period za razvoj društvenih vještina, DiBlazi naglašava da nije kasno da ih nauče. Ona ohrabruje ljude da se obrate prijateljima i porodici, a ne vještačkoj inteligenciji, kada im je teško da izraze komplikovane emocije.

„To su vještine koje, kao i sve drugo, mogu da se unaprijede vježbom“, rekla je DiBlazi. „Razumijem da se ljudi plaše ili ne žele da kažu pogrešnu stvar. Ali mislim da to oduzima svako razumijevanje onoga što zaista osjećate i oduzima povezanost i mogućnost popravljanja odnosa koja vam je potrebna u tim vezama.”

Vještačka inteligencija je loša zamjena za haotičnost stvarne ljudske interakcije, kažu stručnjaci – a upravo je ta haotičnost suština. „Odnosi i razgovori mogu biti zbrkani i vjerovatno bi takvi trebalo da budu, a to je dio onoga što vas dugoročno čini društveno kompetentnijim“, rekao je Rob. AI drugari su „dizajnirani da budu veoma potvrđujući i saglasni“, pa njihov odgovor ne odražava iskakanja koje je dio načina na koji ljudi reaguju u stvarnim odnosima. Korisnici AI-ja takođe ne bi trebalo da očekuju objektivno tumačenje društvenih situacija, dodao je Fulmer.

„Društveni konteksti često nijesu potpuno objektivni“, rekao je. „Oni su kontekstualni, relacijski i samim tim nijansirani.” Koliko god četbot zvučao samouvjereno, on zapravo traži jasnu nit u nečemu što možda nema, piše CNN. Za roditelje, Rob preporučuje da obrate pažnju na upozoravajuće znakove, uključujući povlačenje iz društva, pad uspjeha u školi ili rastuću sklonost ka AI-ju umjesto ljudske interakcije. Oni mogu odgovoriti nenametljivim razgovorima, na primjer pitanjem za šta njihova djeca koriste AI, kako se zbog toga osjećaju i šta misle da iz toga dobijaju. Cilj je da djeca kritički razmišljaju o tome šta AI radi dobro, a gdje ima ograničenja, rekao je Rob, koji predlaže da porodice razmotre ograničenja korišćenja vještačke inteligencije slična pravilima za vrijeme provedeno pred ekranom.