Škola u Barama kod Šavnika: mali broj đaka, velika misija

U selu Bare, nadomak Šavnika, školsko zvono ne označava početak časa — ovdje nastava počinje tišinom. Silazimo niz brdo stazom kojom su generacijama prolazila djeca. Na njenom kraju stoji stara školska zgrada: skromna spolja, ali čvrsta i dostojanstvena, prkosi praznini koja je polako zahvatila selo. Ovo je područna škola u Barama.

Nekada je ovdje bilo više đaka nego klupa. Danas tu nastavu pohađa samo troje - Sara, Darko i Strahinja.

Ipak, unutrašnjost škole priča drugačiju priču: učionica je sređena, tabla čista, knjige uredno složene, a zidovi ukrašeni dječjim radovima, slovima i brojevima.

Nastavnica Tamara Vujović svakodnevno prelazi desetine kilometara kako bi troje đaka imalo isti čas engleskog jezika kao i njihovi vršnjaci u većim gradovima.

„Malo drugačije nego u većim školama, ali to ima svoju prednost. Kad je mali broj učenika, svaki se može pristupiti individualno i uočiti prostor za napredak“, kaže Vujović.

Iako škola ima uslove, prijeti joj zatvaranje. Nedavno je renovirana, a u sklopu nje postoji i vrtić koji ove godine nije radio.

Direktor škole, Milija Zeković, podsjeća da je nekada Šavnik imao šest područnih odjeljenja, dok danas u Barama radi samo jedno. „Ova škola je osnovana 1870. godine u manastiru u Podmarinsku, a nakon pet godina izgrađena je namjenska zgrada koja i danas postoji. Istorija seoskih škola u ovom kraju traje više od jednog vijeka“, kaže Zeković.

Nekada je opština Šavnik imala jasnu viziju: svako selo svoju školu. Danas, zbog odlaska mladih porodica u gradove, sve je manje đaka, a škole se zatvaraju. „Vrlo mali broj mladih ostaje u selu, ali škola funkcioniše i imamo sve razrede zastupljene. Renovirali smo zgradu, opremili učionice, sredili fizičko-športski kabinet. Primjer je kako škole, bez obzira na broj učenika, moraju biti očuvane“, dodaje Zeković.

Direktor je najavio i monografiju školskog ljetopisa koja će obuhvatiti sve škole u Šavniku, uključujući i školu u Barama, sa detaljnim podacima o nastanku škole, broju učenika i zaposlenih, kao i o njenim direktorima kroz istoriju.

Iako se vrata ove male škole možda zatvaraju na kraju još jednog dana, nada da će dječiji glasovi i dalje odzvanjati ovim krajem ostaje otvorena. Škola na brdu iznad Bara i danas prkosi vremenu — sa manje učenika, ali sa istom misijom: znanje ostaje tamo gdje su korijeni.