Oslobađanje svijesti: Aletheion kao naučna zamisao

Aletheion (od grčkog aletheia – razotkrivanje) je stara naučna zamisao eksperimentalne komore bez gravitacije, u kojoj se tijelo na kratko uvodi u faznu tišinu materije. U tom stanju, kako se pretpostavlja, svijest se oslobađa organskog nosača i postaje slobodan obrazac, omogućavajući razdvajanje tijela i duše. Ovaj koncept nikada do sada nije realizovan, a malo ko je vjerovao da je moguć.

U dubokoj noći, domar se suočava sa strahom dok se penje stepenicama Instituta, koristeći baterijsku lampu umjesto agregata. Žuri, ali se čini da se gubi u lavirintu zgrade koju poznaje punih dvadeset godina. Dok razmišlja o uzrocima svog straha, zastaje ispred vrata profesorovog laboratorija, gdje se odvija eksperiment Aletheion. U tom trenutku, misli ga preplavljuju: "Šta ako je mrtav... šta ako ništa ne proradi?"

U laboratoriji nalazi profesora, nagog i blijedog, koji se oslanjao na stol. Domar mu pomaže da se oblači i stabilizuje, dok profesor opisuje svoje iskustvo iz komore: "Bio sam tamo... bio sam svuda... razdvojen od tijela... Duša zbilja odlazi... Nešto me privlačilo, ali sam mogao da biram..." Njegove riječi uvode domara u svijet nepoznatog, dok profesor pokušava da objasni nevjerovatna iskustva koja je doživio tokom kratkog boravka u Aletheionu.

Profesor otkriva da je osjetio brzinu koja je bila poput treptaja, te da je vidio mnoštvo ambisa i praskove "ništa". U tom trenutku, domar ga upita: "Jesi li bio Tamo?" Profesor odgovara: "Tamo, prijatelju... na tom užasnom mjestu nema nikoga. Pakao je prazan." Ova izjava ostavlja domara u razmišljanju o sudbini ljudi i demonima koji bi trebali biti prisutni na tom mjestu.