Vukotić: Crkva Srbije djeluje destruktivno po Crnu Goru

Istoričar Vukot Vukotić izjavio je da Crkva Srbije djeluje destruktivno po crnogorsko društvo, naglašavajući da jedino nesposobna država ne može da se suprotstavi njenim pogubnim namjerama. On je istakao da se SPC postavlja kao peta kolona u odnosu na državu i da radi na njenom rušenju.

„Politika je uvijek odlučujući faktor i Vaseljenska patrijaršija će uvijek vagati političke prilike i uskladiti svoje interese sa situacijom na terenu. Mi smo izgubili dosta vremena, od 2006. godine, ali i neke okolnosti nam nijesu išle na ruku“, rekao je Vukotić za Portal Analitika.

Prema njegovim riječima, Crkva Srbije u Crnoj Gori nije samo vjerska organizacija, već ključan politički faktor koji oblikuje društvene procese, utiče na donošenje odluka i nameće identitetske obrasce suprotne sekularnom i građanskom karakteru države. Iako je Ustavom jasno propisana odvojenost crkve i države, Crkva Srbije uživa izuzetne privilegije, što otvara pitanje političke zavisnosti države.

Dodatno, Vukotić je ukazao na to da se djelovanje Crkve Srbije često poklapa sa interesima van Crne Gore, što dodatno produbljuje unutrašnje političke i društvene tenzije. „Pitanje statusa pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponovo je dospjelo u fokus javnosti sredinom ovog mjeseca, kada su neke strane službe optužile Vaseljensku patrijaršiju da će priznati autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve“, dodao je on.

Vukotić je, govoreći o istoriji pravoslavlja u Crnoj Gori, naglasio da je ono prisutno od Velike šizme 1054. godine, ali da je tokom istorije često bilo shvaćeno kao vjera okupatora, dok je zapadno hrišćanstvo imalo dominantan uticaj. On je istakao da su prvi pravoslavni episkopi nastali mnogo ranije nego što se to obično misli, te da su Balšići, odmah po osamostaljenju Zete, prihvatili katoličanstvo, što govori o stvarnom stanju stvari među stanovništvom.

„U srednjevjekovnoj Duklji dominantan uticaj imalo je zapadno hrišćanstvo, a pravoslavlje se polako utemeljivalo u narodu. Pravoslavlje nije postalo dominantna konfesija među stanovnicima srednjovjekovne Zete sve do XV vijeka“, zaključio je Vukotić, dodajući da je obnovljena Zetska episkopija bila autokefalna i da nije imala kontinuitet sa ranijim episkopijama iz doba Nemanjića.