Propis nalaže vraćanje štaka, isporučilac ih daje u trajno vlasništvo

Crnogorski propisi nalažu vraćanje ortopedskih pomagala, poput štaka, koja su korisnicima Fonda za zdravstveno osiguranje dodijeljena. Međutim, građani prilikom preuzimanja ne dobijaju informacije o ovoj obavezi. Iz Fonda objašnjavaju da se štake izdaju uz obavezu vraćanja, dok kompanija Rudo Montenegro navodi da se ona daju u trajno vlasništvo.

Jedna korisnica štaka ispričala je da je nakon povrede dobila potvrdu za preuzimanje pomagala, očekujući da ih vrati, ali su joj rekli da ih može zadržati, što je iznenadilo nju i njenog člana porodice. Iz Fonda su kazali da prema važećem Pravilniku postoje određena ortopedska pomagala koja se izdaju uz obavezu vraćanja, kao što su invalidska kolica i pomoćna pomagala za olakšavanje kretanja.

Iz kompanije Rudo Montenegro su naglasili da se pomagala daju u trajno vlasništvo iz sanitarnih, bezbjednosnih i ekonomskih razloga. Prilikom odobravanja pomagala, Fond izdaje revers karticu, uz obavezu vraćanja isporučiocu u roku od 30 dana od prestanka potrebe za korišćenjem. Ako se pomagalo vrati, isporučilac je obavezan da ga obnovi i servisira.

Ugovor između Fonda i Rudo Montenegra predviđa vođenje evidencije vraćenih pomagala i mjesečno izvještavanje Fonda. Međutim, iz Fonda su izjavili da nisu radili analizu isplativosti sistema povrata pomagala, uključujući štake i hodalice.

Direktor Rudo Montenegra, Dragan Radonjić, smatra da je potrebno ispitati sistem povrata pomagala naslijeđen iz prošlih vremena. On naglašava da je važno razjasniti stručnu neopravdanost korišćenja polovnih pomagala i niska izdvajanja za samostalnost korisnika.

Radonjić je istakao da izdvajanja za ortopedska pomagala nisu rashod, već investicija u životnu sposobnost građana. Takođe, postavio je pitanja o kriterijumima za dodjelu novih ili polovnih pomagala, naglašavajući da svi osiguranici moraju imati jednake standarde zdravstvene zaštite.

Između ostalog, korisnici štaka često ih prosljeđuju poznanicima ili članovima porodice. Ortoped Nermin Abdić je kazao da pacijenti doniraju štake kada im više nisu potrebne, te da ukoliko su štake servisirane, novi korisnici ih mogu koristiti bez problema.

Cijene servisiranja pomagala su takođe visoke. Kanadska podpazušna štaka od aluminijuma košta 31 euro, a troškovi zamjene dijelova i dezinfekcije mogu premašiti polovinu cijene novog pomagala. Ugovor o isporuci pomagala predviđa da se vraćena pomagala obnavljaju ukoliko je to tehnički izvodljivo, ali ostaje nejasno koji su kriterijumi za to.

Fond je tokom tri godine isplatio više od pet miliona eura za oko 45.000 isporučenih pomagala, uključujući ortoze, proteze i pomoćna pomagala za olakšavanje kretanja.