Bokovac predstavlja Crnu Goru na festivalu

Kalafatska radionica Bokovac iz Bara predstaviće Crnu Goru na šestom Međunarodnom festivalu brodova, mora i mornara „Dani u Vali“, koji će od 17. do 20. septembra biti održan u Starom Gradu na Hvaru. Crnogorska delegacija na Hvar će krenuti sa tri ojedrene barke i posadama iz Bara, Herceg Novog i Tivta, kako bi predstavila našu zemlju na manifestaciji koja okuplja čuvare tradicijskih plovila i maritimne baštine sa cijelog Jadrana.

Dok se na Hvaru okupljaju ljudi koji čuvaju znanja o drvenim barkama, jedrenju, brodogradnji i životu uz more, u Crnoj Gori i dalje nema odgovarajuće institucionalne zaštite za umijeće drvene brodogradnje kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa naših obala. Gotovo deset godina nakon inicijative, umijeće izgradnje i opravke drvenih brodova još nije zaštićeno na Listi nematerijalnih kulturnih dobara od nacionalnog značaja.

Istovremeno, umijeće crnogorskih brodograditelja odavno je prešlo granice zemlje. Kalafatska radionica Bokovac, koja nastavlja zanat porodice Bokovac i djelo pokojnog Pera Bokovca, na smotrama tradicijskih barki u Hrvatskoj privlači pažnju upravo ljudi koji se ovim poslom profesionalno bave. „Zanimljive su im naše barke, imaju dosta pitanja za mog supruga Nenada koji je naslijedio i razvio radionicu svog oca. Glavno je pitanje kako uspijeva da naše barke tako sijaju. Nenad ne dozvoljava da se fleka vidi na ijednoj barci, sa puno ljubavi ih održava. Drvene barke se moraju održavati. Neko ih održava u dvije godine, tri, a Nenad dva puta godišnje cijelu flotu. Nije nam baš mala flota, brine o njoj i održava barke da izgledaju kao da su napravljene prije godinu, dvije, a stare su i preko 10 godina“, kaže za Radio Tivat Miroslavka Lala Bokovac iz Kalafatske radionice Bokovac.

Ono što Bokovci rade danas nastavak je porodičnog znanja koje se u Baru čuva decenijama. Pokojni Pero Bokovac počeo je još šezdesetih godina da razvija i čuva kalafatski zanat, a njegova porodica nastavila je tamo gdje je on stao. „To je u stvari misija Kalafatske radionice Bokovac – da nastavimo tamo gdje je Pero stao. A on je napravio dosta toga. Bilo je trenutaka kad je bilo teško, ali nismo odustajali. Nismo htjeli dopustiti da drvene barke gledamo na fotografijama, kroz muzeje, izložbe. Ako barka ne bude živa i upotrebljiva, onda smo u velikom problemu.“

Upravo ta riječ – živa – suštinska je za razumijevanje onoga što Bokovci pokušavaju da sačuvaju. Tradicija nije samo predmet izložen u muzeju. Ona živi tek kada neko zna da napravi barku, popravi je, opremi, podigne jedro i ponovo je izvede na more. Iako formalna zaštita i dalje dostaje, Bokovci su ipak uspijeli da skrenu pažnju na svoje pregalaštvu i posljednjih godina imaju sve veću podršku institucija. Posebno priznanje radu radionice predstavlja angažman na obnovi školskog broda „Jadran“, za koji je Ministarstvo odbrane Crne Gore prethodnih godina posao povjerilo upravo Bokovcima.

„To je i kruna svih radova koje smo radili. Mi smo dosta dobrih radova, kao što znate, imali – i izvoza i reparacije brodova i drvenih elemenata, popravke – ali Jadran zaista jeste najznačajniji brod na kojem smo radili. Već četiri tendera smo odradili, očekujemo sad narednih dana i dalje da nastavimo, što znači da smo pokazali odgovornost u tom poslu.“ Na Hvaru će to znanje biti predstavljeno pred ljudima koji ga prepoznaju i cijene.

„Dani u Vali“ upravo su mjesto na kojem se povezuju različite obale istog mora, a Lala Bokovac u tome vidi mnogo više od još jednog gostovanja. „To je, u stvari, jako značajno- da se povežemo, da povežemo Jadran, da povežemo ljude koji se bave sličnim poslovima, koji su iz sličnih priča. Čini nam se da svi mi između sebe možemo nešto da doprinesemo, da nešto naučimo, da nešto podstaknemo, da pomognemo da ponovo zaživi ovaj lijepi zanat. Tako da jedva čekamo i oduševljeni smo što ćemo se predstaviti.“ Na festival će Bokovci ove godine sa tri ojedrene arsenalke – uz posade iz Bara, Herceg Novog i Tivta. U Starom Gradu očekuje se oko 50 tradicijskih plovila, a program festivala obuhvata i edukacije, izložbe, gastro prezentacije.

Dok će Hvar okupiti institucije, udruženja, brodograditelje i zaljubljenike u tradicijska plovila, Crna Gora još uvijek nije završila posao koji se tiče prepoznavanja brodograditeljskih vještina i zaštite vlastitog nematerijalnog nasljeđa. Bokovci na Hvar ne nose samo barke. Nose znanje koje je preživjelo modernizaciju, porodični zanat koji se prenosi generacijama i dio pomorske istorije Bara, Boke i Crne Gore.

„Nosimo poruku da naše latinsko jedro još uvijek ima vjetra i imaće ga. Dok je god ljudi kojima je istinski stalo, vjetra neće nedostajati. A i barke se mogu rekuperavati dokle god u goru ima drveta,“ s puno ljubavi zaključuje Lala. Na Hvaru će crnogorske barke ploviti u društvu onih koji vrlo dobro znaju koliko vrijedi znanje potrebno da bi one i dalje mogle da plove. Ostaje pitanje koliko će još Crna Gora čekati da to isto znanje prepozna kao dio vlastite nacionalne baštine.