KUD „Njegoš“ otvara vrata novoj generaciji

U Kulturno umjetničkom društvu „Njegoš“ sa Cetinja ovog septembra ponovo se čuju prvi koraci novih članova.

Vrata u Njegoševoj ulici br. 69 otvorena su tokom cijelog mjeseca za sve generacije koje žele da postanu dio folklorne priče koja traje duže od jednog vijeka.

Ipak, gotovo svako ko ovih dana razmišlja o upisu, u sebi prebira ista pitanja: Što me zapravo čeka unutra? Treba li već nešto da znam? Što se sve događa iza nekoliko minuta koje publika vidi na sceni?

Odgovore na te dileme daje članica Prvog ansambla i instruktorka, Dragana Kasom. Za sedamnaest godina provedenih u „Njegošu“ upoznala je svaki kutak ovog Društva, onaj pod reflektorima na sceni, ali i onaj daleko od očiju publike.

Prvi ulazak u salu

Svoj dolazak u Društvo „Njegoš“, Dragana pamti po uzbuđenju i pozitivnoj tremi.

Ima nešto u tom trenutku kada prvi put otvorite vrata sale.

Sve mi je tada bilo novo, od ljudi, do prostora, atmosfere i koraka –prisjeća se.

Svako ko je danas dio „Njegoša“ nekada je bio na tom istom početku. Ova Cetinjanka ta je vrata otvorila prije sedamnaest godina. Danas je članica Prvog ansambla i instruktorka.

„Najneobičnije mi je bilo koliko brzo jedna grupa ljudi koju tek upoznajete može da vam postane bliska.”

Tu, na tom parketu, zapravo i počinje priča o „Njegošu“. Ne prvim naučenim korakom, nego osjećajem da ste među svojima.

Korak po korak do scene

Ako ovih dana prvi put ulazite u salu, vjerovatno se pitate da li je trebalo da naučite bar neki osnovni korak.

Apsolutno ne. Prvi dolazak ne treba da bude opterećen time koliko neko zna ili ne zna. Svako ima svoj ritam učenja i sasvim je u redu ako nekome treba više vremena. Bitno je da postoji volja, strpljenje i osjećaj da je dobrodošao – objasnila je Kasom.

Ono što publika vidi iz sjedišta ili preko ekrana, folklor je nekoliko minuta savršene koreografije, ispeglana nošnja, osmijeh i poklon na kraju. Ali film koji se odvija iza te zavjese traje mjesecima i godinama.

„Ljudi često misle da je folklor samo lijepa nošnja, muzika i par minuta igre na sceni.“