Reakcija na polemiku oko generala Krsta Popovića

Moj jučerašnji tekst o generalu Krstu Popoviću uopšte nije bio odgovor na tekst Aleksandra Radomana, već reakcija na postupke tzv. 'Antifašista Cetinja' koji su i započeli ovu debatu, a onda se skrili i nestali bez traga.

Oni koji su se javili pogrešno analiziraju i tumače moj tekst kao reakciju ili kontriranje, što on nije. Da jeste, onda bih autora pomenuo imenom kako i doliči svakoj polemici, a i bio bi drugačije koncipiran kao odgovor na iznijete tvrdnje tačka po tačku. Sa druge strane, vjerujte mi, nikad sebi ne bih dopuštao medijsku raspravu sa dragim mi prijateljem, već bih, ako imamo što da prodiskutujemo, to onda sa njim uradio uz čašu njegovog čuvenog crmničkog vina ili moje bandićke loze. Ne bi nam prvi put bilo.

Međutim, budući da su se javili moji cijenjeni profesori crnogorskoga jezika, moram napomenuti samo jedno. U Krstovoj Crnoj Gori oni bi mogli slobodno obavljati profesiju profesora crnogorskoga jezika. U onoj državi koju su stvarali Ljubo i drugovi to nije bilo moguće, već bi ih, da su se tada drznuli da zastupaju jezik koji danas predaju, u šetnji nekom od predivnih crnogorskih plaža ponio val.