Kako smo se dogovarali bez mobilnog telefona: "U sedam kod fontane" bilo je sasvim dovoljno
U vrijeme prije mobilnih telefona, dogovori su bili jednostavni i precizni. Mjesto i vrijeme su često bili dovoljni da se ljudi sastanu bez dodatne komunikacije.

U današnje vrijeme gotovo je nezamislivo krenuti na sastanak bez mobilnog telefona. "Gdje si?", "Jesi li krenuo?", "Kasnim pet minuta", "Pošalji lokaciju" – poruke se razmjenjuju sve dok se konačno ne ugledamo. Nekada ništa od toga nije postojalo, a ljudi su se ipak nalazili. Dogovor je morao da bude precizan: mjesto i vrijeme. "U sedam kod fontane", "u osam ispred bioskopa", "poslije škole na igralištu". I to je uglavnom bilo dovoljno.
U vrijeme prije mobilnih telefona glavnu ulogu imao je fiksni telefon, ali ni njega nije imalo svako domaćinstvo. Telefonska linija se nekada čekala dugo, pa nije bilo neobično da se za važan poziv ode kod komšije ili rođaka koji je imao telefon. A privatnost? Ona je bila prilično relativan pojam. Kada bi tinejdžera pozvala simpatija, telefon je često bio u hodniku ili dnevnoj sobi, na mjestu pored kojeg prolazi cijela porodica. Nije bilo povlačenja u sobu i višesatnog dopisivanja. Razgovaralo se dok su ukućani bili dovoljno blizu da čuju makar polovinu razgovora. Posebna avantura bila je kada se javi otac ili majka osobe koju ste željeli da čujete. "Dobar dan, je li tu…" I onda čekanje dok je neko dozove.
Najveća razlika u odnosu na današnje vrijeme bila je jednostavna: kada čovjek izađe iz kuće, više nije bio dostupan. Niko nije mogao da ga pita gdje se trenutno nalazi niti kada će stići. Zato su dogovori unaprijed imali veću težinu. Ako je rečeno da se društvo nalazi u 19 sati ispred bioskopa, trebalo je doći tamo. Ako neko kasni, ostali čekaju. Pet minuta, deset, možda petnaest. A onda počinje dilema koju današnje generacije gotovo da ne poznaju: da li još čekati ili otići? Nije postojala poruka: "Evo me za dva minuta."
Kada bi nešto pošlo naopako, postojale su telefonske govornice. Nekada su se koristili žetoni, a kasnije telefonske kartice, zavisno od perioda i mjesta. Trebalo je pronaći govornicu, imati ono što je potrebno za poziv i, naravno, znati broj napamet. A brojeve smo zaista znali napamet. Broj kuće, bake, najboljeg druga ili djevojke nije bio sačuvan u telefonu. Bio je zapisan u telefonskom imeniku, rokovniku ili jednostavno – u glavi.
Svaki grad imao je mjesta na kojima se sastajalo. Trg, fontana, korzo, autobuska stanica, bioskop, poslastičarnica, određeni kafić ili ćošak koji je cijela generacija znala. Nije bilo slanja lokacije. Bilo je dovoljno izgovoriti ime mjesta. Ponekad čak ni dogovor nije bio naročito precizan. Znalo se gdje društvo izlazi petkom ili subotom i bilo je sasvim moguće jednostavno otići tamo i pronaći nekoga poznatog.
A kad se neko ne pojavi… Tu nije bilo mnogo mogućnosti. Čekaš. Gledaš na sat. Prošetaš nekoliko metara pa se vratiš da se slučajno ne mimoiđete. Ako osoba ipak ne dođe, tek kasnije saznaš šta se dogodilo. Možda kada stigneš kući i zazvoni telefon, možda sjutradan. Nije bilo dvije plave kvačice, posljednje aktivnosti ni pitanja zašto je neko "vidio poruku, a nije odgovorio". Postojalo je samo povjerenje da će osoba sa kojom si se dogovorio zaista doći.
Nevjerovatno je, ali funkcionisalo je. Iz današnje perspektive sve djeluje komplikovano. Nije bilo GPS-a, grupnih razgovora, poruka ni mogućnosti da promijenimo plan u posljednjem trenutku i o tome odmah obavijestimo deset ljudi. Zato su planovi morali biti jednostavniji, a dogovori konkretniji. "U sedam kod fontane." Četiri riječi, jedno vrijeme i jedno mjesto. I negdje u gradu nekoliko ljudi bi krenulo iz različitih pravaca, bez mogućnosti da se usput čuju. A onda bi se, nekim čudom koje danas djeluje gotovo nevjerovatno – svi pojavili.
Komentari
Kolašinac pomogao neznancu, dao auto za prevoz porodice do Novog Pazara
Milorad Mujović iz Kolašina omogućio je Elvedinu Koničaninu da preveze svoju porodicu do Novog Pazara kada su se suočili sa kvarom automobila. Njegova gesta solidarnosti obradovala je sve.

Povezani članci
Popularno u Društvo
- "Đoković govori iste jezike kao ja" - Novak Đoković u Epstein fajlovima
- Ombudsman utvrdio uznemiravanje profesorice u podgoričkoj školi
- Tivćani ogorčeni novim pravilnikom o dodjeli komunalnih vezova
- Inspekcija zatvorila prvo plutajuće kupalište u Boki: Gugi ne smije puštati kupače
- Moratorijum na gradnju objekata u Boki Kotorskoj stupio na snagu
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.





