Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje
U analizi vlasti kroz istoriju, autor postavlja pitanje o postignućima i gubicima naroda, pozivajući na kritičko razmišljanje o trenutnoj situaciji.
E, a sada pogledajmo naše „vladare“ koliko ko pamti 30 ili više godina unazad? I što možemo reći kako smo prošli? Nekad i sad. Što smo kao narod dobili, a što izgubili? I nemojte na to misliti tuđom glavom, nego svojom. Bez otužne retorike sa TV ali i drugih medija, sagledajte svoj život kritički i bez predrasuda.
Kao što Makijaveli u svom štivu „Vladalac“ navodi „...ne možeš one koji su te tu doveli da zadržiš kao prijatelje zato što ne možeš da ih zadovoljiš u onoj mjeri kako su oni zamišljali i što ne možeš da upotrijebiš protiv njih jake mjere pošto si im obavezan…“ Da li se čini poznat obrazac u ovom isječku pisanom početkom XVI vijeka? Da li se nešto promijenilo u XXI vijeku? I još jedna misao iz iste knjige koja se čini tek opaskom, ali ima težinu koja se dokazala vremenom: „Najlakši način da se procijeni inteligencija vladara jeste da se pogleda u ljude koji ga okružuju“.
E, a sada pogledajmo naše „vladare“ koliko ko pamti 30 ili više godina unazad? I što možemo reći kako smo prošli? Nekad i sad. Što smo kao narod dobili, a što izgubili? I nemojte na to misliti tuđom glavom, nego svojom. Bez otužne retorike sa TV ali i drugih medija, sagledajte svoj život kritički i bez predrasuda. Naravno, ako ste ostali živjeti ovdje u granicama naše države.
Drugačija je slika sa drugih meridijana. Možda sunce nigdje ne grije kao ovdje, ali prazan stomak i prazan novčanik drugačije izgledaju iz ove perspektive. Kaže neko, svi smo imali podjednake šanse, pa je neko iskoristio, a neko nije. Neko je pokušao i uspio, a neko nije. A neko nije ni pokušao nego se utopio u masu koja uglavnom kliče i navija. E pa neće svako vidjeti situaciju na isti način, naročito onaj koji je šansu iskoristio.
Pa da zaključimo, neko je prošao baš dobro, a neko baš i nije. I uvijek će biti tako. A jedni za druge nikad nećemo imati razumijevanja sa pozicije na kojoj smo. Niti ćemo ikad biti raspoloženi za dijeljenje ili razumijevanje, zar ne? Ali da se vratimo „vladarima“. Prošli smo, vala da se ne može ni u jednu sliku staviti. Radio sam i stvarao koliko sam mogao, pripadao i ostao u nekom „srednjem sloju“ pa nema za rasipanje, ali nije ni oskudica.
Da sam ipak otišao vani, vjerovatno bi se ovoliki trud više vrednovao, ali i više vrijedio finansijski na kraju. Ovako, pitanje je što nosi starost kad se više ne bude moglo stvarati u istoj mjeri kao do sada? A „vladari“ dođoše i prođoše, neki i ostadoše, ali sve u svemu, čini mi se, da su oni mnogo bolje prošli. Pitanje je koliko su traga ostavili na nas i našu djecu? Materijalno, pa ima tu što da se navede, ali tamo gdje ćemo svi otići, to nam neće puno pomoći, čini li vam se tako?
Kako smo došli na ovaj svijet, tako ćemo i otići. Ali posljedice po narod i državu su ostali. Možeš pričati i „prodavati maglu“, ali istorija na kraju ogoli svaki postupak. Nekog za života, nekog poslije smrti. Ali zar ne bi željeli da ih ljudi i istorija pamte po dobrim djelima? Spomenici su prevrtljivi, ali pamćenje naroda na kraju daje glavni sud. Koga od svih koji su prošli kroz ove zgrade Vlade pamtite po dobru i zadužbini koje će se dokazati kroz vrijeme? A koga prezreti i što prije zaboraviti? Ko će biti upamćen po lijepim riječima i gestovima, a ne po mržnji i osudi?
Ali kakva vlast, takva i počast! Ili možda pošast? Jedno slovo razlike, a posljedice neuporedive. Razmislimo svako za sebe i donesite realan sud. Na kraju, to će pored materijalnog biti takođe nasljeđe sljedećoj generaciji. Treba li da im ostavimo mržnju i trvenje kao što je bilo ili da se prevaziđe kao što dijete prevaziđe pelene i odraste u funkcionalnog čovjeka i na kraju se ipak okrenuti svijetu i napretku!
„Otkako znam za sebe, oduvek sam živeo u najgorim vremenima. Nikada u najboljim. Takva mi je valjda sudbina. I uvek su to bila 'teška', 'najteža', 'poslednja' i 'ovako se više ne može vremena'… I uvek je sve bilo skupo. Nikada ništa jeftino. I uvek nečega nije bilo. Nekada nečega, nekada ničega. Onda su nastupila još gora vremena, pa su nam ona 'najteža' posle deset godina postajala 'dobra stara vremena'“. (Momo Kapor)
Komentari
I Palma I u polufinalu Olimpijade
Građani i građanke treba da budu nosioci Strategije razvoja kulture, istakla je Jelena Peričić.

Povezani članci
Popularno u Društvo
- "Đoković govori iste jezike kao ja" - Novak Đoković u Epstein fajlovima
- Ombudsman utvrdio uznemiravanje profesorice u podgoričkoj školi
- Tivćani ogorčeni novim pravilnikom o dodjeli komunalnih vezova
- Inspekcija zatvorila prvo plutajuće kupalište u Boki: Gugi ne smije puštati kupače
- Moratorijum na gradnju objekata u Boki Kotorskoj stupio na snagu
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






