Dani meda u Mojkovcu: Pčela čuva život

U Mojkovcu su održani 15. Dani meda i zdrave hrane, na kojima je 24 izlagača iz Crne Gore i regiona predstavilo med, ljekovito bilje i proizvode domaće radinosti. Dok čovjek sve češće zaboravlja koliko mu priroda daje, pčela svoj posao vrijedno radi, bez buke i bez predaha. Ne traži mnogo, vraća neuporedivo više. Iz cvijeta u cvijet prenosi život, povezuje biljke i ljude, a od svog rada ostavlja med, vosak i druge proizvode. Mala je, ali je njena uloga ogromna, bez nje bi život kakav poznajemo bio teško zamisliv.

Tom vrijednom insektu, ali i ljudima koji od nje žive i o njoj brinu, bio je posvećen "Petnaesti sajam meda i zdrave hrane - Dani meda" održan u Mojkovcu. U organizaciji Opštine Mojkovac, Turističke organizacije Mojkovac i Udruženja pčelara Mojkovac, okupila su se dvadeset četiri izlagača iz Crne Gore i regiona. Pored pčelara predstavili su se i sakupljači ljekovitog bilja, proizvođači različitih prirodnih preparata i ručnih radova.

Manifestaciju je otvorio predsjednik Opštine Mojkovac Vesko Delić. Jedna od izlagača bila je Cica Čabarkapa iz sela Sokolac kod Tomaševa, koja se sa suprugom pčelarstvom bavi još od 1978. godine. Za portal RTCG kazala je da je na sajmu predstavila više od stotinu vrsta čajeva, planinski med, matični mliječ, med sa saćem i druge proizvode. "Ja i moj suprug se bavimo pčelarstvom od 1978. godine, a bavimo se i sakupljanjem ljekobilja. Ovdje sam donijela preko stotinu vrsta čajeva, planinski med i razne preparate na bazi meda i ljekobilja", kazala je ona.

Godina je, kako kaže, bila solidna za pčelare, a raduje je i što sve više mladih ulazi u ovaj posao. "Solidan je bio prinos meda ove godine. Današnji čovjek uglavnom kupuje med kao lijek, međutim, ima jedna narodna mudrost koja kaže 'uzimajte med kao hranu da ga ne bi kupovali kao lijek'. Sve je više mladih pčelara i naša pčelarska zajednica je mnogobrojna", ističe Cica.

Čabarkapa je nekada imala oko tri stotine košnica, danas ih ima oko stotinu. Pčelarstvo je za nju i supruga, koji su penzioneri, dodatni prihod, ali prije svega ljubav prema pčeli. "Mi smo penzioneri i ovo nam je dodatna zarada, zanimanje i ljubav prema pčeli koja nikada ne prolazi", zaključila je Čabarkapa.

Ćemal Rahman iz petnjičkog sela Vrbica nastavlja porodičnu tradiciju pčelarstva dugu više od tri vijeka. Na sajmu je predstavio med, vosak, propolis i druge pčelinje proizvode. "U našoj porodici pčelarstvo je tradicija koja traje preko tri stotine godina. Kontinuirano to radimo i proizvodimo med, vosak, propolis i sve pčelinje proizvode", ističe Rahman. Kaže da je godina bila dobra za med i da njegove pčele sakupljaju med podono planine Turjak.

"I kod nas je sve više mladih pčelara. Bavljenje pčelarstvom je jako zanimljivo. Pčela je najsavršenije živo biće na Zemlji i korisna je za čovječanstvo, tako da je trebamo njegovati", kazao je Rahman.

Na sajmu se nije govorilo samo o pčelama. Stanija Braunović iz Mojkovca bavi se sakupljanjem ljekovitog bilja, a kaže da je planina za nju mnogo više od mjesta na kojem bere biljke. "Barem ljekobilje iz hobija, planina prvo mene liječi, vrijeme koje provedem u planini među biljkama mene preporodi. Do ove godine smo držali pčele, ali godine su me stigle i mene i djeda, nismo više u stanju da radimo o njima i zato ih više nemam", kazala je Braunović.

Ona je govorila o stanju prirode, posebno Sinjajevine i Bjelasice, upozoravajući da čovjek sve više narušava prirodna staništa. "Kad odem na Bjelasicu, duša me zaboli šta je čovjek uradio prirodi. Katun Vranjak je iskasapljen, hoteli izgrađeni u kojima nema nikoga. Bjelasica je uništena", upozorava Braunović.

Na njenom štandu našli su se različiti čajevi, a uz osmijeh je govorila o medvjedima koji sve češće silaze prema selima. "I ovi medvjedi koji su počeli da silaze u sela, šta će kukavci kad gore nema šta da nađu? Rastužila me je činjenica da na Sinjajevini, više nema ptice 'vjetruške' koja je bila ukras Sinjajevine, čovjek je svojim postupcima otjerao", kazala je ona.

Iza šale, međutim, ostaje ozbiljna poruka. "Sva njihova staništa su uništena, oni nemaju kud. Čovjek je taj koji uništava sve, pa i samoga sebe", poručila je Braunović.

Treći put na mojkovačkom sajmu bio je pčelar Slavković Panto iz Arilja. Pčelarstvom se bavi od 1970. godine, a znanje je naslijedio od djeda. "Dobar smo prinos meda imali ove godine. Uslov za dobar med je dobra i jaka pčela. Pčelarstvom se bavim od 1970. godine, a deda me je naučio ovome", kazao je Slavković.

Na njegovom štandu bili su livadski, bagremov, lipov i med od uljane repice. Panto kaže da pčela čovjeku vraća višestruko ono što joj on pruži. "Meni pčela daje med, a ja njoj pomažem da opstane. Pčela u prirodi mnogo znači. Ona je glavni oprašivač. Da nije pčele, mi bismo odavno nestali", poručuje on.

Za Mojkovac ga, međutim, veže i nešto više od pčelarstva. "Stigao sam ovdje u dva sata posle pola noći. I da ništa ne prodam, nema veze. Ja sam došao iz poštovanja prema mojim kolegama pčelarima iz Mojkovca koji su me pozvali", ističe Slavković.

Na kraju jednostavno svima poručuje. "Sve što pčeli pružimo ona stostruko vrati, samo mora čovjek biti istrajan", zaključio je Slavković. Možda se u tome krije najvažnija poruka Mojkovačkog dana meda. Pčela je insekt, ali njena uloga u životu čovjeka daleko je veća od njene veličine. Ona je oprašivač, proizvođač, graditelj i neumorni radnik. Njeno društvo funkcioniše kao gotovo savršeno organizovana zajednica, u kojoj svaka jedinka ima svoje mjesto i zadatak.

Da ništa vrijedno ne nastaje preko noći. Da je za kap meda potrebno hiljade letova. Da ono što uzmemo iz prirode moramo i da vratimo. Da čovjek ne može biti gospodar prirode ako ne zna da bude njen čuvar. Ovaj sajam nije bio samo mjesto gdje se kupovao med. Bio je to susret ljudi koji još uvijek žive u ritmu prirode pčelara, sakupljača bilja, proizvođača i zanatlija. U cijeloj priči spojeni su pčelarstvo, poljoprivreda, zdravlje i turizam. Tamo gdje postoji zdrava livada, postoji i pčela. Tamo gdje je pčela, tu je oprašivanje i hrana. A tamo gdje se čuva priroda, ostaju i biljke, ptice, životinje, voda i razlog da čovjek dođe. Pčela jeste mala, ali je njena lekcija velika. Ne uzima samo od prirode, ona joj svojim radom omogućava da se obnavlja. Ne radi za sebe, već za zajednicu. Baš zbog toga ona može biti najbolja metafora onoga što čovjek danas mora da nauči, da priroda nije nešto što nam pripada, već nešto od čega živimo. Dok god nad našim livadama zuji pčela, nije sačuvan samo med. Sačuvana je nada da još možemo sačuvati i ono mnogo važnije, život koji nam priroda daje.