Predrag Terzić: Izazovi savremene nastave i uticaj roditelja

Profesor matematike Predrag Terzić govorio je o svom obrazovnom putu i izazovima savremene nastave. Istakao je značaj roditelja u obrazovanju djece i ulogu matematike u razvoju logičkog razmišljanja.

1
Predrag Terzić: Izazovi savremene nastave i uticaj roditelja

Gost emisije „Sunčanom stranom ulice“ bio je Predrag Terzić, profesor matematike rodom iz Bara, koji već dvije decenije živi i radi u Beogradu. Terzić je predsjednik Udruženja matematičara Beograda i zamjenik direktora Osnovne škole „Jovan Miodragović“ na Vračaru, a tokom gostovanja u programu Radio Bara, osvrnuo se na svoj obrazovni i profesionalni put, odnos prema matematici, izazove savremene nastave, motivaciju mladih za STEM oblasti, ali i na mogućnost povratka u rodni Bar.

„Moji prvi koraci prema matematici i prosvjeti počeli su još u Osnovnoj školi „Anto Đedović“ u Šušanju. Posebno mjesto u mom obrazovanju imala je nastavnica matematike, pokojna Sofija Vojvodić, koja je prepoznala moj talenat i interesovanje, i još u sedmom razredu sam joj rekao da želim da budem nastavnik matematike poput nje. Presudan trenutak dogodio se krajem osmog razreda, kada je u Bar stigla informacija o mogućnosti formiranja prvog specijalističkog odjeljenja Matematičke gimnazije u Podgorici. U početku nijesam bio posebno zainteresovan za odlazak u Podgoricu, ali me je nastavnica Sofija savjetovala da taj poziv ponesem roditeljima. Predstavljene su mogućnosti smještaja u domu, stipendije i prevoza, što je otvorilo pitanje nastavka mog školovanja van Bara“, prisjeća se Terzić.

Ističe da su mu matematiku u Šušanju predavali Čedo Božović i Sofija Vojvodić, ali da je „upravo Sofija Vojvodić imala presudan uticaj na moj dalji obrazovni put“.

Terzić je tako postao dio prve generacije Matematičke gimnazije u Podgorici, formirane pri Gimnaziji „Slobodan Škerović“, pod rukovodstvom profesora Draga Kasalice. Od ukupno 28 učenika iz različitih krajeva Crne Gore koji su te godine položili prijemni ispit, većina je bila iz Podgorice, dok je bilo učenika iz Bara, Bijelog Polja, Mojkovca, Rožaja, Budve i Nikšića.

„Taj period je moje važno iskustvo učenja i druženja. Učenici koji nijesu bili iz Podgorice živjeli su u učeničkom domu, a ja sam gotovo svakog vikenda dolazio u Bar. Tokom školovanja u Podgorici učenici su već imali kontakt sa profesorima sa podgoričkog Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF), što nam je omogućilo da steknemo širu sliku o mogućnostima nastavka obrazovanja, a mene je dalji obrazovni put odveo na beogradski PMF“.

Terzić je u priči o profesorima matematike u Baru posebno izdvojio profesora Raju Ćalasana. Iako mu nije predavao, sa njim i njegovim sinovima razvio je prijateljstvo još tokom učeničkih dana, a i njegov sin Neđo kasnije je krenuo putem matematike.

„Profesor Rajo je pripadnik izuzetne generacije matematičara koja je djelovala u nekadašnjoj Jugoslaviji, a kasnije u Srbiji i Crnoj Gori. Upravo zbog njegovog iskustva i poznavanja matematičke zajednice, bio je jedan od ljudi koji su mi mogli dati kvalitetan savjet kada je trebalo odlučiti gdje nastaviti školovanje. Savjet je bio da razmotrim Beograd, što sam na kraju i učinio“, kaže Terzić.

Govoreći o svojoj funkciji predsjednika Udruženja matematičara Beograda, Terzić naglašava da ne želi da se njegov angažman predstavi kao funkcija nekog spektakularnog naučnika.

„Riječ je o profesionalnoj organizaciji koja okuplja učenike, studente i profesore matematike. Beogradska podružnica, čiji sam predsjednik već deset godina, obuhvata nastavnike matematike iz više od 200 osnovnih škola, oko 20 beogradskih gimnazija, Matematički fakultet i Matematičku gimnaziju, koja ima posebno značajnu ulogu u promociji matematike“, kaže Terzić.

Napominjući da je kroz svoje iskustvo uvjeren da kvalitetan nastavnik može presudno uticati na to da učenik prepozna talenat, zavoli određenu oblast i odluči da joj posveti svoj profesionalni život, Terzić ističe:

„Talenat se ne može neograničeno „popravljati“, ali se može pokvariti. Nerad, loš pristup učenju i neadekvatan odnos prema učeniku mogu ugušiti ono što je prirodno dato“, ističe.

Govoreći o reputaciji matematike kao teškog i apstraktnog predmeta, Terzić smatra da matematika sama po sebi nije bauk.

„Ona takvom postaje zbog načina na koji se često predstavlja učenicima, ali i kroz medijsko i društveno prepričavanje. Istina je da među matematičarima ima ljudi koji su strogi, zahtjevni i pomalo „čudni“, ali matematika je specifična jer počiva na apsolutnim istinama i ne ostavlja mnogo prostora za relativizaciju. Zbog toga učenicima može djelovati teško razumljiva. Ipak, način njenog predstavljanja može mnogo toga promijeniti“, smatra Terzić.

Prema njegovim riječima, savremeni nastavnik mora da pronađe način da uz ozbiljan rad uvede humor, duhovitost i dobre, životne primjere, a takav pristup može pomoći da se predmet približi učenicima.

Za Terzića najveća vrijednost matematičkog obrazovanja nije samo u savladavanju formula i postupaka, već u razvijanju racionalnosti i logičkog načina razmišljanja. Smatra da je upravo sposobnost da se problem sagleda racionalno, bez nepotrebnih koraka, jedna od najvažnijih tekovina matematičkog obrazovanja.

„Matematiku vidim kao temelj šireg obrazovanja i života. Čak i učenik koji se kasnije ne bude bavio matematikom, kroz nju može razviti zdravu logiku i osjećaj za racionalno zaključivanje. Zato matematiku ne posmatram samo kao školsku disciplinu, već kao osnovu načina razmišljanja koji je primjenjiv u različitim profesijama i životnim situacijama“, dodao je Terzić.

U tom kontekstu govorio je i o STEM oblastima – nauci, tehnologiji, inženjerstvu i matematici:

„Matematika je jedan od ključnih stubova koji povezuje sve te oblasti. Međutim, nastava matematike mogla bi biti više povezana sa praktičnim životom. Kao primjer, navešću austrijsku zbirku matematičkih zadataka koju sam imao priliku da vidim. Za razliku od klasičnih zbirki prepunih oznaka X i Y, zadaci su tamo bili zasnovani na tekstu i konkretnim problemima iz svakodnevnog života. I u našem obrazovnom sistemu trebalo bi imati više takvih praktičnih zadataka, iako mnogo zavisi i od samog nastavnika, koji takav pristup može primijeniti i bez velikih promjena nastavnog programa“, ukazuje sagovornik Radio Bara.

Govoreći o vremenu vještačke inteligencije i sve snažnijem prisustvu tehnologije u obrazovanju, Terzić je naveo da tehnologiju prije treba posmatrati kao alat „nego kao konkurenciju nastavniku“, a kao važnu prekretnicu izdvojio je period pandemije koronavirusa, kada je i sam učestvovao u grupi nastavnika koji su snimali časove za RTS.

„Obrazovanje je od tog perioda značajno napredovalo u metodičkom i digitalnom smislu. Uvođenje monitora, pametnih i digitalnih tabli omogućilo je da jedan nastavnik istovremeno predaje velikom broju učenika. Ipak, ne smije se izgubiti ono što je suštinska funkcija škole, naročito osnovne – socijalizacija djece. Ne mogu zamisliti školu u kojoj bi tridesetak učenika sjedjelo i gledalo u monitor umjesto da međusobno komunicira i boravi u zajedničkom prostoru. Tehnologija može biti korisna, ali ne može zamijeniti školu kao mjesto druženja, socijalizacije i razvoja odnosa među djecom. Potpuno odsustvo škole i svođenje obrazovanja na boravak djece kod kuće bio bi potpuni promašaj“, naglašava Terzić.

Na pitanje kako se za dvije decenije njegovog rada u Beogradu promijenila škola, Terzić odgovara da se promjene osjećaju, ali da one nijesu ni toliko male ni toliko velike koliko bi se možda očekivalo. Savremene tehnologije donijele su nove probleme i nove izazove. Ipak, iz njegovog iskustva, najveći problem današnjeg obrazovanja nijesu sama djeca, već – roditelji.

Komentari

Pročitaj još

Tropski vikend pred nama, očekuju se temperature do 40 stepeni

Vikend donosi pretežno sunčano i veoma toplo vrijeme, sa temperaturama do 40 stepeni. U nekim oblastima moguća je kratkotrajna kiša i grmljavina.

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.