Nestaju naša sela i sposobnost Crne Gore da proizvodi hranu

U Crnoj Gori se suočavamo s ozbiljnom krizom koja uključuje pražnjenje sela, klimatske promjene i sve veću zavisnost od uvoza hrane. Ova situacija ne predstavlja samo statistički problem, već i prijetnju budućnosti zemlje. Prema nedavno objavljenim podacima Monstata, Crna Gora ima 74 naselja bez stanovnika, dok u još 304 naselja živi deset ili manje ljudi. To su uglavnom staračka domaćinstva, a ti brojevi predstavljaju tihu promjenu koja traje decenijama.

Kada nestaje selo, ne nestaju samo kuće, već i ljudi koji obrađuju zemlju, čuvaju stoku i prenose znanje. Demografsko pražnjenje nije jedina prijetnja; klimatske promjene donose sve duže suše, razorne poplave i druge nepogode koje pogoršavaju situaciju. Dok sela ostaju bez stanovnika, Crna Gora godišnje izdvaja ogroman novac za uvoz hrane, što ukazuje na krizu sposobnosti da se proizvodi hrana.

Neophodno je očuvati ne samo proizvodnju hrane, već i domaćine koji održavaju ruralne prostore. Uvoz hrane postaje sve veći problem, a novac izlazi iz zemlje, dok se ljudi koji su mogli proizvesti tu hranu sele. Nedavne nepogode, poput gradonosnih oluja, uništile su mjesece rada poljoprivrednika, a štete su značajne. Sela gube radno sposobne ljude, što otežava obnovu proizvodnje.

Kako bi se prekinuo začarani krug, država mora da usvoji jasnu agrarnu politiku. Potrebno je sačuvati domaćina, zaštititi proizvodnju i povećati domaću proizvodnju hrane. Ulaganje u selo ne treba posmatrati kao trošak, već kao investiciju u sigurnost države. Crna Gora može promijeniti trenutni trend, ali to zahtijeva ozbiljan pristup i prioritetizaciju ruralnog razvoja.