Aleksandra Radoman osvojila prvu nagradu za najbolju tortu

Aleksandra Radoman iz Bara, osvojila je prvu nagradu za najbolju tortu na takmičenju koje je organizovala Televizija “Vijesti” povodom dvije decenije od obnove nezavisnosti Crne Gore. Noseća tema bila je taj značajan datum u istoriji naše države, a najveću kreativnost, koja je urodila i najboljim ukusom, ispoljila je upravo naša sugrađanka, koja je kombinujući pečene orahe, med, maslinovo ulje, suve smokve, pomorandžu, specijalan grilijaš, borovnice i nanu, od kojih svaki sastojak simbolizuje poneku od karakteristika Crne Gore i njenog identiteta, uobličila tortu koja odražava svu ljepotu, kontraste i bogatstvo naše zemlje.

Recept je otkupio ekskluzivni turistički objekat Luxury Resort Aman Sveti Stefan, u kojem će, kao i u svim njihovim objektima širom svijeta, torta “Montenegrina by Aleks” biti služena i na taj način promovisati Crnu Goru, ali i njenu inventivnu i kreativnu autorku.

Kako je nastala torta, što su bile nagrade i koliko je značajno što je nastao novi gastronomski brend Bara i Crne Gore, ali koliko njoj znači i lični uspjeh, razgovarali smo sa Aleksandrom Radoman, pobjednicom takmičenja, koja uz podršku Opštine Bar, na konkursu kojim se podstiče preduzetništvo, priprema novo iznenađenje za svoje sugrađane.

RB/BI: Pobijedili ste na takmičenju najboljih torti sa Vašom “Montenegrina by Aleks”. Prije nego što čujemo kako je nastala, kažite nam kako je organizovano takmičenje, kada, ko je nosilac ideje i da li je imalo noseću temu i povod?

Radoman: Da, Televizija “Vijesti” je pokrenula kampanju “Dvadeset godina – jedan ukus”, povodom dvije decenije od obnove crnogorske državnosti. Ideja je bila da se kroz gastronomiju pronađe torta koja će simbolično predstavljati Crnu Goru i biti spoj njene tradicije i savremenog duha. Intencija je bila da obuhvatimo sve krajeve Crne Gore sa njihovim posebnostima, približimo sjever i jug, tradiciju i modernost. Dakle, trebalo je da osmislimo autentičan ukus Crne Gore koji će postati simbol naše zemlje. Ja sam shvatila suštinu teme i vrlo brzo sve osmislila, jer Crna Gora je neobično inspirativna. Onog trena kada sam dobila poziv od organizatora, kada sam čula koji su kriterijumi, uslovi, nagrada, znala sam da ću napraviti najbolju tortu.

RB/BI: Kakva je bila konkurencija, ko je sve učestvovao?

Radoman: Prijave su stizale iz svih gradova Crne Gore, a Vijesti su ih objavljivale na svom portalu i Instagram nalogu. Publika je cijelo vrijeme bila uključena u priču i mogla da glasa za svoje favorite, što je takmičenje učinilo još mnogo atraktivnijim. Zbrajanjem glasova došlo se do pet torti koje su ušle u finale. Ja sam poslednji dan, pred samo putovanje u Pariz, saznala za to, ali uz podršku svojih pratilaca uspjela sam da se “probijem” u prvih pet. Upravo sam putovala u Pariz, kako bih usavršila tehnologiju posla, obilazeći njihove prestižne poslastičarnice, i iz aviona gledala našu divnu zemlju. Ponavljam, u trenutku mi je bilo jasno kako treba da izgleda moja “Montenegrina”. S obzirom da stalno učim i usavršavam se, shvatila sam da imam “keca u rukavu”, da će korice i cijela torta biti “ludilo”. Jedva sam čekala da se vratim i napravim ukus koji će se pamtiti. Ukupno je na takmičenju učestvovalo 35 torti, a mi koje smo bile favoritkinje, uživo u programu TV Vijesti, u emisiji “Boje jutra”, morale smo pred stručnim žirijem da predstavimo svoje torte, što je za mene bio mnogo teži posao od borbe za ulazak u finale.

RB/BI: Došli smo do najvažnijeg dijela – kako je nastala Vaša Montenegrina koja je pobijedila i koja ima taj jedinstveni ukus Crne Gore?

Radoman: Nisam Crnogorka po rođenju, ali jesam po srcu. Po svom izboru da budem baš njegova. Da s ponosom nosim prezime staro vjekovima i da svoju budućnost gradim u Crnoj Gori. Zavoljela sam svaki kamen ove zemlje, ali i ovo naše more koje grli Bar. Zavoljela sam običaje, tradiciju i to duboko poštovanje korijena. Ovdje korijen nije samo riječ – on je svetinja. Pitanje “čegovića si” i “o’kle si” ovdje je mjera čovjeka. Jer, ko smo mi bez korijena, bez tradicije i ukusa, koji sve to spajaju u jedno – u ljubav prema porodici, sjećanju na djetinjstvo, na zajedništvo i pripadnost. Ova torta je moja oda tom pripadanju. Kada sam je presjekla i probala, suze su mi krenule, baš kao i sada dok Vam ovo pričam. Moja torta govori 100 jezika. Ukusa je kao iz najbolje poslastičarnice. Ne mogu da opišem kakve sve divne ukuse osjećam dok je jedem, a svaki me negdje vodi. Pečeni orah i smokva u kori nisu samo sastojci, oni su omaž tradiciji. To je temelj moje torte, onaj izvorni, bogati ukus koji me podsjeća na stare običaje, na selo, bake koje prave slatko i suše smokve, na drvo koje stoji decenijama i čuva priče. Da bi ostale sočne i mirisne, premazala sam ih emulzijom od barske masline i pomorandže. Njome sam zaštitila kore, baš kao što barska maslina vjekovima štiti i hrani ovaj narod. Mliječni krem sa medom i mascarponeom predstavlja moju nježnost prema ovoj zemlji, spoj starog i novog, tradicije i inovacije. Med koji daje dušu i mascarpone koji donosi modernu svježinu. Lagan, vazdušast i pjenast, kao morska pjena koja udara o stijene. Insert od borovnice i nane – ova kombinacija donosi svježinu planinskog jutra. Ona je tu da razbudi čula i balansira, odnosno, presječe snagu oraha i meda. Jasan i čist miris koji te podsjeti odakle si, ma gdje god da si. Na kraju, tu je hrskavi krokant, koji krcka pod zubima kao crmnički krš pod nogama. On je simbol snage ovog podneblja – čvrst i postojan, ali sladak i nezaboravan, onome ko ga istinski upozna. Na samom kraju, kada se svi ti slojevi spoje i u jednoj kašičici osjetiš i slatko, i svježe, i krckavo i vazdušasto i slatko – malo oporo kroz borovnicu, shvatiš – svi ti ukusi, to je zapravo Crna Gora. Moćna, ponosna, a beskrajno topla i nježna.

RB/BI: Sada ste nam održali malo “predavanje” i podsjetili ko smo i što su vrijednosti, iskonske, našeg identiteta. U međuvremenu Vašu tortu su probali mnogi, pa i ja. Mogu reći da ima božanstven ukus i da upravo podsjeća na Crnu Goru, sa toliko različitosti, kontrasta, a opet sjedinjena i lijepa upravo u bogatstvu različitosti kao Vaša torta. Zanimljivo je da Vi niste Crnogorka, iz Srbije ste, ali je nesumnjivo da, ne samo što odlično poznajete našu zemlju, nego je mnogo i volite. Morala je sa ovakvim doživljajem naše zemlje i ovako snažnim emocijama, da nastane najbolja torta, sa neponovljivim ukusom. Kako, Aleksandra, kako ste zavoljeli i upoznali Crnu Goru tako dobro?

Radoman: Ja sam ovdje pola svoga života i ovdje su mi se desile najljepše stvari. Udala sam se i oformila porodicu. Moj muž je iz Crmnice, gdje su najbliži rođaci oni do petog, šestog, pa i sedmog koljena, što je za mene bilo fascinantno, jer kod nas jedva da poznajemo i one najbliže srodnike. Odrasla sam sa uvjerenjem, odnosno, tako su me vaspitavali – “Voli svoje, poštuj tuđe”. Međutim, meni je ova zemlja moja, a vjerujte mi, nije teško voljeti Crnu Goru, ne samo zbog prirodnih potencijala, već i zbog tradicije i kulture.

RB/BI: Kako ste doživjeli to što je Vaša torta proglašena najboljom, a kao nagradu dobili ste novac kojim je Aman Sveti Stefan otkupio recept? I, što Vam znači to što će torta sa Vašim potpisom biti služena u ovom i drugim Amanovim reprezentativnim objektima u svijetu, što je još jedan značajan i izvanredan aspekt ovog takmičenja, Vaše pobjede i tako autentično osmišljene torte?

Radoman: Meni je žao što mnoge učesnice nisu shvatile suštinu ideje i koncepta manifestacije. Puno su pažnje posvetile vizuelnom utisku – izgledu torte, a veoma važan, u stvari, je bio ukus. Sa druge strane, trebalo je voditi računa i o tome da je nagrada otkup recepta od strane Aman Sveti Stefan, što znači da torta treba da bude s