Muriel Fourcroy: Belgijanka koja je zavoljela Kolašin i tango

Industrijska inženjerka iz Belgije, svjetska putnica i zaljubljenica u tango, Muriel Fourcroy, ističe da neke od najvažnijih odluka donosi isključivo na osnovu intuicije. Kolašin se "javio" u njenom snu, a sada se vraća svake godine na Internacionalni Tango kamp.

Ovaj događaj svake godine dovodi ljude koji svojim energijom i životnim iskustvima doprinose promjeni grada ili otkrivanju njegovog najljepšeg lica. Muriel, koja je po ocu Belgijanka, a po majci Čađanka, radi kao poslovna analitičarka za njemačku kompaniju. Međutim, iza njene poslovne karijere krije se drugačiji način života. Gotovo polovinu godine provodi u Briselu, dok drugu putuje svijetom sa svojim četvorogodišnjim sinom, koji je do sada obišao čak 18 država na četiri kontinenta.

Putovanja su je naučila da ono što najviše voli nijesu samo nove destinacije, već avantura, upoznavanje ljudi, kultura i drugačijih pogleda na svijet. Muriel ističe da neke od najvažnijih životnih odluka donosi isključivo na osnovu intuicije, što ju je odvelo na mjesta koja nikada nije planirala da posjeti. Kao dijete, okušala se u brojnim sportovima i hobijima, sve do prekretnice 2010. godine kada je otkrila orijentalni ples.

"Moja učiteljica nije nas učila samo tehnici. Svaki čas bio je mnogo više od plesa - bio je lekcija o životu. Po završetku studija u Belgiji, osjetila sam da mi nedostaje nešto što akademski život nije mogao da pruži. Pomislila sam, možda bi trebalo da odem u Buenos Ajres i naučim tango", priča Muriel.

Bez mnogo razmišljanja, spakovala je kofere i četiri mjeseca plesala tango svakoga dana. Shvatila je da ples za nju nije samo umjetnost, već način izražavanja emocija koje često ne može pretočiti u riječi. Kasnije, jedna knjiga je odvela u Liban, gdje je upisala master studije na Američkom univerzitetu u Bejrutu, ali ljubav prema tangu bila je toliko jaka da je uspjela da ubijedi univerzitet da uspostavi program razmjene sa Univerzitetom u Buenos Ajresu, gdje je provela još godinu usavršavajući ples.

Prije šest godina, sanjala je grad u kojem nikada nije bila. "U tom snu, nalazio se trg ispunjen detaljima koje nikada nijesam zaboravila. Prošlog ljeta, slučajno sam se prijavila na Kolašin Tango Summer Camp. Plan je bio da provedem sedmicu na tanga, a zatim kratko putovanje kroz Crnu Goru, Albaniju i Kosovo. Međutim, čim sam prvog dana izašla na glavni gradski trg u Kolašinu, ostala sam bez riječi", sjeća se Muriel.

U centru Kolašina, shvatila je da to mjesto poznaje, jer ga je vidjela u svom snu. Taj trenutak bio je za nju "najznačajnije tango iskustvo koje je doživjela". "Tokom cijelog festivala pratila me je samo jedna misao - upravo ovdje treba da budem. Po završetku kampa nisam bila sigurna da li da se vratim. Plašila sam se da se tako snažno iskustvo ne može ponoviti. Međutim, postoje osjećaji koji su jači od svake sumnje. Zbog toga sam i ovog ljeta ponovo u Kolašinu", zaključuje ona.

Muriel je svjesna da se neke odluke ne mogu objasniti logikom, i zato sluša osjećaje koji su je ponovo doveli u Kolašin. Njena priča je samo jedna od mnogih koje svjedoče o ljubavi prema plesu, putovanjima i intuiciji.