CIN-CG: Slab odgovor pravosuđa na ekološki kriminal u Crnoj Gori

U posljednjih šest godina donijeto svega nekoliko osuđujućih presuda, dok ozbiljniji slučajevi najčešće ostaju bez sudskog epiloga ili zastarijevaju.

U oktobru 2024. godine, Osnovni sud u Bijelom Polju izrekao je uslovnu osudu i novčanu kaznu od 200 eura čovjeku koji je tokom ljeta neovlašćeno pokupio rječni nanos iz korita rijeke Lim, čija je vrijednost procijenjena na 1.000 eura. Ovo je jedina presuda crnogorskog pravosuđa za neovlašćenu eksploataciju riječnog nanosa u posljednje skoro tri godine, dok je za ovo krivično djelo predviđen zatvor do tri godine i novčana kazna.

Prema podacima Sudskog savjeta, od početka 2020. godine do polovine 2026. godine, u evidenciji o ekološkom kriminalu nalazi se ukupno 815 pravosnažnih presuda. Od toga, 470 se odnosi na bespravnu gradnju, a 249 na šumsku krađu, što predstavlja oko 88 odsto svih presuda iz glave 25 Krivičnog zakonika koji se bavi zaštitom životne sredine.

Ministar ekologije, Damjan Ćulafić, izjavio je da su razmjere ekološke devastacije prouzrokovane nelegalnim vađenjem šljunka postigle nivo koji ugrožava pijaću vodu za pola stanovništva. On je naveo da je izdašnost vodoizvorišta “Bolje sestre” opala sa 2.090 litara u sekundi 2010. godine na 288 litara u sekundi zbog nelegalne eksploatacije šljunka iz korita rijeke Morače.

Aleksandar Perović, izvršni direktor ekološkog pokreta “Ozon”, ističe da sistem nije spreman da odgovori na izražene primjere ekološkog kriminala. On naglašava da teža djela, poput zagađenja životne sredine, ne dobijaju sudski epilog sa zatvorskim kaznama.

Aleksandar Dragićević, ekološki aktivista, dodaje da mali broj presuda šalje poruku da se ova krivična djela ne doživljavaju ozbiljno, što utiče na efikasnost postupaka i odvraćanje potencijalnih počinilaca.

Od 815 presuda, samo 13 je donijeto za djela poput zagađenja životne sredine, uništenja zaštićenog prirodnog dobra ili pustošenja šuma. Od sedam osuđujućih presuda za ekološki kriminal, pet su uslovne kazne, a dvije su rad u javnom interesu. Nijedna presuda nije donesena za zagađenje životne sredine otpadom ili oštećenje ozonskog omotača.

U prethodnim godinama zabilježene su i simbolične kazne za nelegalnu eksploataciju šljunka, ali tretirane kroz lakša krivična djela. U Osnovnom sudu u Plavu, uslovnom kaznom kažnjen je čovjek koji je oborio više stotina stabala, dok je u Danilovgradu takođe izrečena uslovna osuda za bespravnu gradnju i pustošenje šuma.

Jedina dva postupka za krivično djelo “zagađenje životne sredine” završena su oslobađajućim presudama. U oba slučaja, odgovorni nisu kažnjeni zbog nedostatka adekvatnih dokaza.

Iz Vrhovnog suda upozoravaju da broj presuda za krivična djela protiv životne sredine ukazuje na potrebu za efikasnijim radom svih institucija nadležnih za otkrivanje i procesuiranje ekološkog kriminala. Oni naglašavaju da je zaštita životne sredine od posebnog javnog interesa i da je važno da kaznena politika bude djelotvorna.