Marina Bar popunjena, uskoro novi pontonski vez i strategijski planovi

O radu barske Marine AD, popunjenosti u sezoni, planovima, nakon izbora novog menadžmenta, razgovarali smo za Radio Bar i Bar info sa predsjednikom Odbora direktora Dragutinom Dašom Durutovićem.

„Ja sam već u nekoliko navrata bio u Odboru direktora ‘Marine’, a od nedavno sam na njegovom čelu. Ne samo iz te pozicije, već sam višestruko, iz privatnih i profesionalnih razloga vezan za more. Pasionirani sam zaljubljenik u jedrenje i ronjenje. Iako sam pravnik, advokat, završio sam nautički smjer i danas pomažem mladim ljudima koji treba da steknu znanje i brevete iz ove oblasti. Sjećam se kada se počelo sa izgradnjom Marine osamdesetih godina prošlog vijeka da sam kao dječak, koji je volio more i brodove, zadivljeno gledao kako su postavljani šipovi za gatove, na čemu su bili angažovani radnici iz Splita. Znamo da su ‘Pomgrad’ iz Splita i firma ‘PIM’ iz Beograda zajedno gradili našu Marinu. Moje interesovanje, dakle, za pomorstvo, nautički turizam, seže u duboku prošlost, a sa godinama odrastanja i zrelosti sve više sam im bio posvećen. Vrlo sam zadovoljan što sada u Odboru direktora imamo i druge ljude kojima je ova branša bliska, koji su stručni, prije svega doktor ekonomskih nauka Đorđije Pavićević, Ilija Pješčić, dugogodišnji direktor Luke Bar, manjinski akcionar Milanka Milić, a izvršni direktor je Blažo Vukmanović koga je na tu funkciju izabrala Skupština akcionara”, kazao je Durutović, koji je naglasio da je u jeku turističke sezone Marina popunjena stoprocentno.

„Svi su kapaciteti popunjeni, još u predsezoni, nemamo nijedno slobodno mjesto, a dnevno imam na desetine poziva od ljudi koji bi željeli da dobiju vez. To je trenutno moguće samo ako neko isplovi na dužu turu, pa da za to vrijeme ustupimo mjesto. Nisu samo vezovi usluge Marine. Posjedujemo servis i visokokransku dizalicu koja može da podigne i velike brodove. Servis i održavanje plovila Marini, takođe, donose značajne prihode, a na vezi mogu biti mali brodovi od 3, 4 metra do onih najvećih kakve možete vidjeti na šestom, sedmom i osmom gatu Marine. Što se tiče planova i strategije razvoja, najprije bih napomenuo da smo bili u obavezi da svoje poslovanje uskladimo sa novim Zakonom o privrednim društvima. On je savremen, prati moderno zakonodavstvo, ali nije bilo nimalo lako nositi se sa tim, jer je naše društvo poslednjih decenija tranziciono, a posebno sada kada stremimo ulasku u EU, morali smo sve zakone i normativna akta prilagoditi tome. Mi smo, naravno, prvenstveno, uskladili Statut, kao najviši pravni akt društva. Njega je krajem juna usvojila Skupština akcionara, nakon čega smo od države tražili koncesiju za obavljanje djelatnosti”, objasnio je Durutović, koji očekuje da će dobiti saglasnost na petnaestogodišnji ili tridesetogodišnji period.

„To je bilo neophodno, jer postoje neriješena imovinska pitanja, odnosno struktura vlasništva, između Marine, države i državnih kompanija. To je i razlog što je mišljenje revizora o poslovanju Marine u 2025. godini, sa rezervom. Od Prekookeanske plovidbe koja je bila ‘majka’ preduzeća, našeg i Barske plovidbe, ustupljena nam je imovina, ali kroz tranzicioni proces koji sam pomenuo, mijenjali su se propisi i mi smo došli u situaciju da moramo tražiti koncesiju od države. Luke i lučki prostor jesu u vlasništvu države i Vlada odlučuje o koncesiji koja je jedna vrsta zakupa. Ona bi nam obezbijedila ekskluzivno pravo na korištenje prostora. Jedan od uslova je bio da donesemo Plan rada, Biznis plan i predvidimo naša ulaganja. Nautički turizam je u ekspanziji poslednjih godina, što potvrđuje i interesovanje klijenata. U ovom trenutku, da imamo tri ovakve marine, sve bi bile popunjene. To bi trebalo da bude apel za nadležne i sve nas da radimo u tom pravcu i iskoristimo šansu”, poručuje Durutović, koji se osvrnuo na konkurenciju u okruženju, Marinu Porto Montenegro, i na pristanište u Kumboru na mjestu nekadašnje Mornarice VCG.

„Od devedesetih godina, kao što sam kazao, mijenjali su se zakoni, uvođene novine, kao, na primjer, po sili zakona nastalo je preduzeće Morsko dobro. Uz pravni posao i druge načine, jedan od modela sticanja svojine je i zakon. Tako je nastala i Marina, ali stalne promjene, dinamične, zakoni teško prate. Zbog toga i mi, ali i druga privredna društva, imamo prilične poteškoće da uskladimo poslovanje sa novim Zakonom o privrednim društvima. Naravno, kao što sam kazao, mi smo to završili, a u skladu sa Planom koji smo prezentirali, već je stigao pontonski gat, kao probni, zatim moramo sanirati bitve, iako su šipovi u dobrom stanju. Ipak, sve u marini je sagrađeno davno, 1981. godine i svakako su neophodna velika ulaganja. Rekonstrukcija gatova je ogroman posao. Postoji mogućnost da, kao u svim savremenim marinama, postavimo pontonske gatove, jer tako ne bi strahovali od plime ili osjeke. Brod, odnosno plovilo koje je vezano bilo bi mnogo sigurnije. Međutim, na tim gatovima ne mogu da se vežu velika plovila. Marina pozitivno posluje, ali da bismo mogli da ostvarimo zacrtano, prioritet je koncesija, u kojem slučaju mogu aplicirati i drugi, ali mi bi trebalo da imamo preče pravo. S obzirom da smo pred vratima EU, kao što sam kazao, nadam se da će biti iskorišteni i neki fondovi, kako bi se popravila i izgradila potrebna infrastruktura, što bi sve omogućilo razvoj nautičkog turizma u Baru, za koji, ponavljam, postoji veliko interesovanje”, istakao je Durutović.

Na pitanje da li barska Marina može da odgovori zahtjevima vlasnika velikih i luksuznih jahti, i da li su zadovoljni vlasnici komunalnih vezova, što nije bio slučaj u prethodnom periodu, Durutović je kazao da i sada imaju brodove od 30 i 40 metara, a da problem postoji zbog ribarskih koča.

„Za sada nema uslova za njihovo izmještanje, vlasnici ribarskih brodova su uredne platiše, i ne bih volio da te ljude ostavimo bez alternative i sredstava za egzistenciju. Na kraju, izlov ribe je važna privredna grana, a kakav bi mi bili primorski grad bez ribara i ribarskih koča. Planirali smo da produbimo marinu u dijelu prema parkingu i da veliki, ekskluzivni i lijepi brodovi, budu tamo vezani, kao, na primjer u Budvi ili Dubrovniku, kako bi naši sugrađani i turisti mogli da ih vide. Mi i sada imamo nekoliko takvih jahti koje liče, slobodno mogu reći, na one najluksuznije kakve možemo vidjeti u Monaku. Hroničan problem predstavlja i struja koju koristimo iz Luke Bar, a neophodno je sagraditi sopstvenu elektro-distributivnu stanicu. Kada je riječ o komunalnim vezovima, njih moramo razlikovati od komercijalnih. Sam naziv ‘komunalni’ – komuna znači opština, podrazumijeva korišćenje vezova od strane domicilnih, barskih građana. Taj vez je prilično jeftin, od 150 do 200 eura na godišnjem nivou. Komunalni vezovi su često zloupotrebljavani, zato smo donijeli Pravilnik o njihovom korišćenju, koji je osporen pred Ustavnim sudom. Sada imamo novi, sa drugačijim kriterijumima i uslovima, i dobro je da naši sugrađani znaju kakvi su. Kao što je i u drugim marinama kod nas i u okruženju, u Dubrovniku na primjer, ne može neko ko živi u Pljevljima, Nikšiću, Podgorici, Danilovgradu, da ostvaruje pravo na komunalni vez. Dakle, jedino onaj ko živi u Baru, a više bodova imaće vlasnici brodova koji duže žive u našem gradu. Dokaz za to biće lična karta. Prioritet će imati i oni koji se bave ribarstvom, takođe i vlasnici drvenih, arhaičnih barki (da bi održali tu kulturu i tradiciju). Naravno, prednost će imati i višedecenijski zakupci, koji su vez naslijedili još iz perioda starog feribota. Potrebno je da se prijave u decembru, što će biti uobičajena procedura svake godine. Oni koji imaju komunalni vez, nisu njegovi vlasnici, već zakupci i svako