Uspjeh Crne Gore i kvalitet života

Crna Gora je za dvije decenije članstva u Ujedinjenim nacijama unaprijedila razvoj po mjeri čovjeka, ojačala institucije i sprovela važne reforme, ali će se stvarni uspjeh ubuduće mjeriti time da li građani žive kvalitetnije i imaju više povjerenja u budućnost zemlje.

Rezidentna koordinatorka UN u Crnoj Gori, Karolin Tiso, upozorava na to da i dalje postoje ozbiljni izazovi u smanjenju nejednakosti, kvalitetu obrazovanja, rodnoj ravnopravnosti, zaštiti životne sredine, klimatskoj otpornosti i jačanju institucija. Među onima koji su najviše izloženi siromaštvu i socijalnoj isključenosti, ona izdvaja starije osobe u manje razvijenim područjima, mlade koji teško dolaze do prvog posla, osobe sa invaliditetom, pripadnike romske i egipćanske zajednice, kao i migrante i izbjeglice.

Tiso ističe da Crna Gora ima prirodne resurse, evropsku perspektivu i obrazovane, kreativne i preduzimljive ljude, ali da je ključno taj potencijal pretvoriti u održiv i inkluzivan razvoj. “Razvoj ima smisla samo ako dopire do svakog čovjeka i svake zajednice, bez obzira na to gdje žive ili u kakvim se životnim okolnostima nalaze”, kazala je, pored ostalog, u intervjuu za “Vijesti”.

Ove godine obilježeno je dvadeset godina članstva Crne Gore u Ujedinjenim nacijama. Dvadeset godina partnerstva Crne Gore i Ujedinjenih nacija prije svega je priča o zajedničkom radu na tome da život ljudi bude bolji. Za samo dvije decenije Crna Gora je unaprijedila razvoj po mjeri čovjeka, ojačala institucije i sprovela važne reforme u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, digitalizaciji javnih usluga i zaštiti životne sredine. Tim Ujedinjenih nacija imao je privilegiju da bude partner u tim procesima, ali nijedan od tih rezultata ne bi bio moguć bez snažnog partnerstva sa državnim institucijama, lokalnim zajednicama, civilnim društvom, međunarodnim partnerima i, prije svega, građanima.

Crna Gora može biti ponosna na svoju ulogu u Ujedinjenim nacijama. Iako mala po veličini i sa tek dvije decenije članstva, izgradila je reputaciju aktivne i cijenjene članice međunarodne zajednice koja svojim konstruktivnim djelovanjem doprinosi jačanju multilateralizma, zaštiti ljudskih prava, održivom razvoju i odgovoru na globalne izazove. To potvrđuju njeno dvostruko članstvo u Savjetu UN za ljudska prava, članstvo u ECOSOC-u i aktivno učešće u brojnim globalnim procesima.

Kako Crna Gora ubrzava put ka Evropskoj uniji i ulazi u završnu fazu ostvarivanja Agende 2030, uvjerena sam da će upravo partnerstvo ostati naš najveći kapital. Jer iza svake reforme i svakog pokazatelja uspjeha stoje ljudi, njihov kvalitet života, njihova prava i njihova nada u bolju budućnost.

Agenda 2030 je mnogo više od liste međunarodnih ciljeva - ona je transformativna razvojna agenda koja obuhvata gotovo sve što je važno za kvalitet života ljudi. Kada govorimo o ciljevima održivog razvoja, govorimo o kvalitetnom obrazovanju za svako dijete, dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, dostojanstvenim radnim mjestima, jednakim mogućnostima za žene i muškarce, čistijoj životnoj sredini, efikasnim institucijama i društvu u kojem niko nije izostavljen. Zato su Agenda 2030 i evropske integracije dva komplementarna procesa - obje vode ka istom cilju: boljem životu građana, većoj zaštiti ljudskih prava i sloboda, i snažnijim institucijama.

Nijedan od izazova ne može se posmatrati izolovano, jer su svi međusobno povezani. Crna Gora ima jasan cilj da postane članica Evropske unije do 2028. godine, kao i sopstvenu Strategiju održivog razvoja do 2030. Tim UN pruža podršku zemlji u ostvarivanju upravo tih nacionalnih razvojnih prioriteta.

Strategije i reformski planovi su važni jer pomažu da se definiše zajednički pravac razvoja, postave prioriteti i uskladi rad različitih institucija. Međutim, iskustvo pokazuje da najveći izazov nije njihova izrada, već dosljedno sprovođenje i praćenje rezultata. Da bi razvojne politike donosile konkretne koristi građanima, ključno je nekoliko stvari: jasno definisana odgovornost za sprovođenje, donošenje odluka zasnovanih na pouzdanim podacima i saradnja institucija, kako reforme ne bi bile odgovornost samo jednog resora, već zajednički napor cijele administracije, lokalnih zajednica, civilnog društva, akademske zajednice i razvojnih partnera.

U Crnoj Gori i dalje postoje izražene razlike između sjevera i juga, urbanih i ruralnih sredina, a demografske promjene dodatno produbljuju neke od tih izazova. Starije osobe u manje razvijenim područjima, mladi koji teško pronalaze prvi posao i razmišljaju o odlasku, osobe sa invaliditetom, pripadnici romske i egipćanske zajednice, kao i migranti i izbjeglice, i dalje su među onima koji se najčešće suočavaju sa siromaštvom ili socijalnom isključenošću.

Uprkos razvijenom zakonodavnom okviru, nasilje nad ženama i dalje ostaje ozbiljan problem, dok žene još nijesu ravnopravno zastupljene na mjestima odlučivanja. Crna Gora je u proteklim godinama napravila važne iskorake u unapređenju zakonodavnog i institucionalnog okvira za rodnu ravnopravnost. To je dobar temelj, ali znamo da zakoni sami po sebi nijesu dovoljni. Prava jednakost postoji tek onda kada žene mogu da žive bez nasilja, imaju jednake mogućnosti za zapošljavanje i napredovanje i ravnopravno učestvuju u donošenju odluka.