Josta: Nova zlatna kultura u srpskim baštama

Iako još uvijek nije među najpoznatijim voćnim vrstama, posljednjih godina josta sve više pronalazi svoje mjesto u baštama, voćnjacima i manjim plantažama. To je zanimljivo bobičasto voće nastalo ukrštanjem crne ribizle i ogrozda, koje privlači proizvođače zbog svoje otpornosti, lakog uzgoja i visokokvalitetnih plodova koji se mogu konzumirati svježi ili preraditi u razne proizvode.

Tamni i aromatični plodovi bogati su vrijednim hranljivim materijama, dok žbun bez trnja znatno olakšava berbu i održavanje. Upravo zbog ovih karakteristika josta postaje sve zanimljivija organskim proizvođačima, porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima i ljubiteljima manje poznatih voćnih kultura.

Gajenje joste se ne smatra posebno zahtjevnim. Biljka se dobro prilagođava različitim klimatskim uslovima, podnosi niske zimske temperature, ali i kratke periode suše. Najbolje raste na sunčanim ili polusjenovitim položajima i na plodnom, propusnom i dobro dreniranoj zemlji. Žbun obično raste između jednog i dva metra u visinu, a redovno orezivanje održava prozračnu krunu, što pozitivno utiče na prinos.

Jedna od najvećih prednosti joste u poređenju sa ogrozdom je činjenica da nema trnje, što znatno pojednostavljuje berbu i održavanje. Pored toga, otpornija je na brojne bolesti i štetočine koje često napadaju ribizle i ogrozd, pa je pogodna i za organsku proizvodnju u kojoj se koristi manja količina zaštitnih sredstava.

Josta obično daje prve ozbiljne prinose dvije do tri godine nakon sadnje, dok puni potencijal roda dostiže nakon četiri do pet godina. Dobro razvijen odrasli grm može dati nekoliko kilograma plodova godišnje, u zavisnosti od sorte, uslova gajenja i načina održavanja. Plodovi sazrevaju tokom leta, najčešće od kraja juna do kraja jula, a berba se može obavljati postepeno kako pojedinačni plodovi sazrevaju.

Pojedinačno, josta se još uvijek retko nalazi u velikim trgovinskim lancima, što može predstavljati značajnu tržišnu prednost za proizvođače. Svježe voće često ima višu cijenu od mnogih poznatijih vrsta bobičastog voća. Vrednost zavisi od sezone, načina uzgoja i tržišta, ali je organski uzgajano voće posebno cijenjeno. Prema izvještajima, svježa josta se često prodaje po cijeni od šest do 12 evra po kilogramu, dok prerađeni proizvodi mogu postići još veću tržišnu vrijednost.

Pored prodaje svježeg voća, veliki potencijal joste leži u preradi. Može se koristiti za proizvodnju aromatičnih džemova, marmelada, sokova, sirupa, likera, voćnih preliva i intenzivno tamnog vina. Zbog izražene arome, često se kombinuje sa drugim bobičastim voćem, a ima i dodatnu prednost što se veoma dobro podnosi zamrzavanju bez značajnog gubitka kvaliteta.

Sa nutritivne tačke gledišta, josta se smatra veoma vrijednom voćnom vrstom. Sadrži velike količine vitamina C, antocijanina i drugih antioksidanata koji doprinose zaštiti organizma od oksidativnog stresa. Istovremeno, bogata je dijetetskim vlaknima važnim za zdravlje sistema za varenje i mineralima poput kalijuma i gvožđa koji učestvuju u brojnim važnim funkcijama organizma. Redovna konzumacija tamnog bobičastog voća povezana je sa jačanjem imunog sistema, očuvanjem zdravlja krvnih sudova i smanjenjem upalnih procesa u organizmu. Zbog niske kalorijske vrijednosti i visokog sadržaja hranljivih materija, josta se smatra veoma dobrim izborom za uravnoteženu ishranu.

Zanimljivo je da razvoj joste nije bio nimalo jednostavan. Ukrštanje crne ribizle i ogrozda trajalo je decenijama, a prve uspješne sorte pojavile su se tek nakon dugog perioda selekcionog rada evropskih uzgajivača. Njihov cilj je bio da razviju biljku koja je otporna na bolesti, sa visokokvalitetnim plodovima i lakša za uzgoj. Danas, vrijednost joste na tržištu nastavlja da raste zbog sve veće potražnje i još uvijek ograničene ponude. Upravo zato mnogi proizvođači ovu neobičnu voćnu vrstu vide kao zanimljivu priliku za proširenje proizvodnje i ostvarivanje dodatnog prihoda.