CEDEM: Formalna jednakost LGBT osoba nije dovoljna za stvarno iskustvo

Formalna jednakost LGBT osoba nije jednaka njihovom stvarnom iskustvu u kontaktu sa institucijama, a praksa pokazuje da se pripadnici i pripadnice LGBT zajednice, posebno trans osobe, i dalje suočavaju sa nepovjerenjem, implicitnom diskriminacijom, mikroagresijama i nedovoljno efikasnim mehanizmima zaštite. To je jedan od glavnih nalaza istraživanja „Odnosi LGBT osoba prema institucionalnom sistemu“, koje je predstavljeno u okviru panel diskusije „Ka poznanju prava“, realizovane kroz istoimeni projekat Centra za demokratiju i ljudska prava CEDEM.

Katica Maksan, projektna koordinatorka CEDEM-a, kazala je da istraživanje pokazuje da formalno dostupna prava i mehanizmi zaštite često nijesu dovoljni da LGBT osobe imaju osjećaj ravnopravnosti i sigurnosti kada se obraćaju institucijama. „Formalna jednakost nije jednaka stvarnom iskustvu. Stvarno iskustvo prikazuje potpuno drugačije podatke od onoga što postoji u propisima, što je posebno vidljivo kroz citate i iskustva LGBT osoba u trenucima kada su pristupale određenim institucijama“, navela je Maksan.

Ona je istakla da je istraživanje posebno ukazalo na težak položaj trans osoba u Crnoj Gori, naročito u kontaktu sa institucijama prilikom promjene ličnih dokumenata, kao i u zdravstvenom sistemu. „Kada smo postavili pitanje kakav je odnos sa institucijama, LGBT osobe su prvo identifikovale MUP i promjenu ličnih dokumenata, odnosno ono što se dešava kada se u tom procesu sreću sa različitim službenicima i službenicama. Identifikovan je i zdravstveni sistem, uključujući pitanja koja se postavljaju, a koja nemaju veze sa uslugom i ne bi bila postavljena osobama koje ne dolaze iz LGBT zajednice“, kazala je Maksan.

Prema njenim riječima, istraživanje prikazuje trenutke u kojima dolazi do stvarnih momenata diskriminacije, uključujući mikroagresije, drugačiju neverbalnu komunikaciju, govor tijela, kao i neprofesionalno postupanje pojedinih službenika i službenica. „Postoje situacije u kojima su službenici u pošti koja postoji u okviru MUP-a pitali trans osobu zašto mu je oznaka pola takva, iako je muška osoba, iako to nema nikakve veze sa tim zbog čega je došao u ustanovu. Zabilježena su i negativna iskustva trans osoba koje uzimaju hormonsku terapiju, sa medicinskim osobljem koje im se podsmijavalo, pozivalo kolege da vide njihova dokumenta i komentarisalo njihov rodni identitet“, navela je Maksan.

Ona je ukazala da diskriminacija ne zavisi uvijek od stvarnog identiteta osobe, već i od načina na koji je institucije percipiraju. „Vidljiva je razlika između stvarnog identiteta i percepcije nečijeg identiteta, bilo da je riječ o rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji. Istraživanje je pokazalo da diskriminacija postoji čak i kada seksualna orijentacija nije stvarna, već zavisi od toga kako je osoba percipirana od institucija“, rekla je Maksan.

Govoreći o tome šta oblikuje iskustvo LGBT osoba u institucijama, Maksan je navela da su to, između ostalog, ton komunikacije, neverbalni signali, izuzetno usložnjena birokratija, čekanje, ignorisanje, ali i obraćanje trans osobama kao da su djeca i kao da nijesu svjesne zbog čega su došle u instituciju. „Takva iskustva imaju ozbiljne posljedice, među kojima su rast nepovjerenja u institucije, prikrivanje identiteta i izbjegavanje sistema“, jasna je Maksan.

„Diskriminacija dovodi do toga da LGBT osobe u Crnoj Gori prikrivaju identitet. Čak i kada žele da se autuju i kažu da su dio zajednice, nijesu sigurne da to neće izazvati izrazito negativne zaključke, zbog čega od toga odustaju“, kazala je Maksan.

Posebno je ukazala na to da LGBT osobe u malom broju odlaze u zdravstvene ustanove, dok dio njih u obrazovnom sistemu završava samo srednju školu i ne nastavlja dalje školovanje zbog straha od negativnih reakcija, što se u velikoj mjeri odnosi na trans osobe u Crnoj Gori. „Povjerenje LGBT osoba u institucije često zavisi od pojedinaca, što pokazuje koliko je važna edukacija osoba koje stupaju u kontakt sa LGBT zajednicom. Birokratija može sama proizvoditi diskriminaciju. Sam proces je birokratski izrazito usložen, nije prilagođen i trebalo bi da uzme u obzir specifične potrebe LGBT osoba“, ocijenila je Maksan.

Ona je poručila da je zaštita formalno dostupna, ali često neefikasna, zbog čega se LGBT osobe u velikom broju ustručavaju da prijave slučajeve diskriminacije. „Zbog toga izostaju djelimični i zvanični podaci. Nemamo prikaz stvarne situacije, zato što su LGBT osobe u zemlji spriječene da prijave ono što im se stvarno dešava, tako da potpunu i stvarnu sliku rijetko imamo“, kazala je Maksan.

Ona je kazala da se preporuke istraživanja odnose se na unapređenje čitavog institucionalnog sistema, edukaciju službenika, jasne protokole za postupanje prema svim građanima i građankama, efikasne mehanizme zaštite, usklađivanje procedura u ustanovama i kontinuirano praćenje iskustava LGBT osoba. Istraživanje „Odnosi LGBT osoba prema institucionalnom sistemu“ sprovedeno je kroz fokus grupe i dubinske intervjue sa pripadnicima i pripadnicama LGBT zajednice iz sve tri crnogorske regije. Intervjuisano je 12 mlađih učesnika i učesnica, pri čemu je fokus bio na osobama koje nijesu aktivisti i koje nemaju čestu priliku da govore o iskustvima u ostvarivanju svojih prava.

Nevenka Vuksanović, direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava CEDEM, kazala je da je cilj projekta jačanje pristupa pravdi, unapređenje zaštite LGBTIQ osoba od diskriminacije i nasilja, kroz edukaciju državnih službenika i službenica, kao i osnaživanje same LGBT zajednice. „U okviru ovog projekta održali smo dvodnevnu obuku za predstavnike i predstavnice sudstva i tužilaštva, ali je izrađen i informator za LGBT zajednicu, koji ćemo predstaviti u okviru ove konferencije“, navela je Vuksanović.

Ona je istakla da je Crna Gora u prethodnih nekoliko godina ostvarila značajan napredak u normativnom okviru zaštite ljudskih prava LGBT osoba. „Usvojeni su važni zakoni, preporuke i politike, a zemlja se na ILGA Rainbow mapi i dalje nalazi među bolje rangiranim državama. Ipak, uprkos tome, ne možemo govoriti da je primjena svih propisa na zavidnom i kvalitetnom nivou“, poručila je Vuksanović.

Prema njenim riječima, poseban fokus mora ostati na procesuiranju govora mržnje i zločina iz mržnje, čime se CEDEM ove godine pojačano bavio u okviru drugih istraživanja, ali i na jačanju institucionalnih kapaciteta i izgradnji povjerenja građana u sistem. Vuksanović je ukazala da je CEDEM-ovo istraživanje političkog javnog mnjenja Crne Gore pokazalo da su društveni stavovi prema LGBT osobama i dalje podijeljeni. „Iako se uočava postepeno povećanje prihvatanja LGBT osoba u odnosu na ranije godine, značajan dio građana i građanki i dalje iskazuje izrazitu distancu, pa čak i mržnju prema LGBT zajednici. To pokazuje da zakonski napredak ne prati uvijek, niti jednako brzo, razvoj društvene prihvaćenosti“, kazala je Vuksanović.

Ona je podsjetila i na izvještaj o mapiranju govora mržnje u Crnoj Gori, koji pokazuje da mržnja, nažalost, postaje normalizovana, naročito u digitalnom prostoru. „Istraživanje je obuhvatilo, kako kvantitativno, tako i kvalitativno, položaj i osjećanja LGBT osoba u Crnoj Gori. Posebno zabrinjava što su među najčešćim metama upravo marginalizovane grupe, uključujući LGBT osobe“, navela je Vuksanović.

Kako je kazala, izvještaj ukazuje da odgovor institucija često nije dovoljno brz, koordinisan i dosljedan, zbog čega su potrebne snažnije preventivne mjere, edukacije i efikasnije procesuiranje slučajeva. „Kada građani ne vjeruju da će institucije adekvatno, pravovremeno i nepristrasno reagovati, smanjuje se spremnost LGBT osoba da prijave nasilje, diskriminaciju ili govor mržnje. To dodatno produbljuje njihov lični osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u sistem“, zaključila je Vuksanović.

Armin Selmanović, Državni tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu, kazao je da zakon mora jednako da važi za sve i da štiti svakog pojedinca, a da je jako važno da se smanji rizik od sekundarne viktimizacije i izgradi povjerenje u institucije. „Cilj nam je da predstavnici Uprave policije, odnosno službenici Uprave policije, budu dobro obučeni, da u svom nastupu i odnosu prema oštećenima imaju takav odnos da žrtve koje trpe nasilje, nad kojima je učinjena diskriminacija ili je izvršeno drugo krivično djelo, ne osjećaju bilo kakvu odbojnost“, rekao je Selmanović.

„Zato je suština obuka u tome da se predstave standardi koji su u primjeni, kao i da svi koji su u kontaktu sa žrtvama rano, odnosno odmah, prepoznaju motive izvršenja krivičnog djela“, kazao je Selmanović. „Nastojimo da svi oni koji su u kontaktu sa žrtvama primjenjuju međunarodne standarde i da budu orijentisani na pružanje prave zaštite žrtvama. To se odnosi i na predstavnike Uprave policije, državne tužioce i sudije“, naveo je Selmanović.

On je najavio da će uslijediti podzakonski akti, odnosno izmjene zakona, konkretno Zakona o krivičnom postupku, kojima će biti propisana prava žrtava i aktivna komunikacija sa oštećenima. „Zabrinjavajuće je to što ne postoji stvarni broj prijava slučajeva nasilja, diskriminacije i govora mržnje, plašim se da je stvarna slika drugačija od one koja se može vidjeti kroz dostupne podatke“, rekao je Selmanović.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjavajuće širenje govora mržnje i diskriminacije u digitalnom, odnosno online prostoru.