Hegemonističke pretenzije prema Crnoj Gori će ponovo doživjeti poraz

Hegemonističke pretenzije prema Crnoj Gori ponovo će doživjeti poraz, a istorija to neprikosnoveno potvrđuje. Naime, kanonada srbijanskih medija i njihovih ovdašnjih slugu protiv Crne Gore ne prestaje.

Srbija, od vremena vazalnog kneza Miloša Obrenovića pa do danas, nije prestajala da se miješa u unutrašnje stvari Crne Gore i da atakuje na njenu suverenost i nacionalni identitet Crnogoraca. Subverzivne akcije protiv Crne Gore sprovodile su se još od vremena Miloša Obrenovića, koji je molio osmanske vlasti da pokrene vojsku i da mu daju odobrenje i podršku u namjeri da Crnu Goru podvrgne njihovoj vlasti, za račun sultana. Međutim, od toga nije bilo ništa.

Takođe, u vazalnoj Srbiji, Ilija Garašanin je prihvatio plan prema kojem je Crna Gora trebalo da bude osvojena, potčinjena i stavljena pod srpsku hegemoniju. Zbog toga je napao knjaza Danila kada je 1851. godine odvojio crkvu od države u Crnoj Gori, nazivajući taj važan čin „crnogorskim separatizmom i najvećim udarcem srpstvu“. To se dešavalo u vremenu kada je Kneževina Srbija bila pod vrhovnom vlašću Osmanskog carstva, dok su u Beogradu komandovale osmanske trupe i dok se taj grad nalazio pod vlašću Osmanlija sve do 1867. godine.

Kada je 1862. godine Crna Gora doživjela drugu vojnu Omer-paše Latasa, srpski vazalni premijer Ilija Garašanin zdušno je navijao za slom i pokoravanje slobodne Crne Gore, pa je izjavio: „To bi za nas bila velika sreća kad bi Crna Gora propala“. Međutim, prevario se on, kao što su se prevarili i mnogi poslije njega. Kao što su tada propale, tako će i danas propasti sve asimilatorske i hegemonističke pretenzije prema Crnoj Gori.