Miloš Ljumović o poništavanju imena gradske biblioteke Radosav Ljumović

Povodom primjene imena gradske biblioteke u Podgorici "Radosav Ljumović", reagovao je jedan od njegovih potomaka Miloš Ljumović. Njegovo pismo prenosimo integralno:

Priča se, priča se… Nedavno sam čuo nešto što me lično pogodilo, a vjerujem da će i druge, da neko želi promijeniti ime gradske biblioteke Radosav Ljumović u što sam povjerovao, jer takva su vremena đe su česte i jedine promjene: promjene imena ulica, trgova, škola i biblioteka. Ono o čemu sam razmišljao je ko su ti ljudi ili čovjek čija je to ideja, a da imaju toliku moć i da druge ideje nemaju. Jasno mi je da su neuki, smjeli i drski, ali mi nije jasno da se takvi išta pitaju u društvu? Kako to da pametniji sa više ideja ne dolaze na ta mjesta?

Frojdov prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida i tako je prepoznavao glupog čovjeka, a ja sam siguran da takvi nemaju stida. Siguran sam da takvi nikad nisu čuli za slogan Marthe Gellhorn: „Mi smo znali, mi smo jednostavno znali da je Španija bila mjesto da se zaustavi fašizam“. Radosav Ljumović je to jednostavno znao kao antifašista, i pošao za Španiju gdje i ostavlja život na Aragonu nedaleko od Morelle.

Gotovo je nevjerovatno da neko nema toliko savjesti da shvati da poništavanjem djela i lika Radosava Ljumovića, poništava najslavnije glasove ere: Ernesta Hemigwaya, George Oewella, Pabla Nerude, Emme Goldman, Arthura Koestlera, i drugih. Gradska biblioteka Radosav Ljumović je postala simbol našeg grada i njegove kulture, i sada neko za koga pretpostavljam da nije iz ovog grada treba nama koji smo tu rođeni da oduzme simbol kulturnog identiteta i povezanosti sa gradom.

Naravno svjedoci smo sličnih dešavanja, tako smo ostali bez Hotela Crna Gora, Kino kulture, Radovča, Trga Ivana Milutinovića, Apoteke, za koje nas je jako vezivao dobar kolač, sladoled, prvi filmovi, druženja, skupljanja, arhitektura. Zar ovakvi ljudi da odlučuju i nameću nam mediokritetska rješenja pogotovo kada je u pitanju gradska biblioteka? U vezi sa ovim gotovo sam siguran da ovi ljudi nisu ni članovi te iste biblioteke.

Dodao bih još i zaključio da ovakva sorta ljudi svojim neznanjem čini veliku štetu svima jer su bez prave ideje te se bacaju na formalne promjene od kojih nema koristi, za nešto novo ne znaju. Umjesto da povećaju čitanost, otvore drugu biblioteku ili čitaonu, digitalizuju, oni svoj rad svode na jeftinu formalnu aktivnost, zašto?

Napomenuo bih da zbog objektivnih okolnosti nisam u toku sa političkim partijama, strujanjima i podjelama, tako da svaka identifikacija je slučajna. Ljumović Miloš, maj 2025. godine, jedan od potomaka Radosava Ljumovića.

P.S. Pismo objavljujem sa zakašnjenjem od godinu dana, pisano je u vrijeme kada nisam znao imena članova Savjeta biblioteke. Sada kada su mi kazali ko su ti ljudi, tek sam razočaran. U pismu sam jedino ispustio da naglasim da u Beogradu postoji ulica koja nosi ime Radosava Ljumovića.