Obilježavanje 100 godina od upokojenja protojereja Sava Nakićenovića

Sjutra se u crkvi Svetog apostola Andreja Prvozvanog u Kutima održava liturgija i parastos povodom stogodišnjice smrti protojereja Sava Nakićenovića.

1
Obilježavanje 100 godina od upokojenja protojereja Sava Nakićenovića

Srpska pravoslavna parohija Kućanska obilježiće stogodišnjicu upokojenja protojereja Sava Nakićenovića, sjutra u 9.00 sati liturgijom i parastosom u crkvi Svetog apostola Andreja Prvozvanog u Kutima.

Prota Savo Nakićenović rođen je 25. januara 1882. godine u Kutima, od oca Jovana i majke Ljubice, koji potiču iz starih svešteničkih porodica. Pored njega, imali su još šest sinova i sedam kćeri. Nakićenovići su se u Kute doselili iz Ljubomira kraj Trebinja.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Kotoru. Po završetku Više osnovne škole, jednu godinu pohađao je nastavu u Pomorskoj školi u Srbini. Diplomirao je teološke nauke 1904. godine u Zadarskoj bogosloviji. U septembru 1904. oženio se Vukosavom Novaković iz Knina. Istog mjeseca je rukopoložen za sveštenika.

Početkom 1906. napisao je antropogeografski spis „Općine hercegnovska, risanska, peraška i Sutorina“ koji mu je primila Srpska kraljevska akademija, za etnografski zbornik „Naselja srpskih zemalja – rasprave i građa“. Drugo značajno djelo prote Sava Nakićenovića je „Boka – antropogeografska studija“ objavljeno 1913. godine u ediciji Etnografskog zavoda.

Sarađivao je i sa Maticom srpskom koja je postojala tih godina, takođe u Dubrovniku. Za potrebe „Srpske zore“ uradio je studiju o Herceg Novom. Međutim, ovaj rukopis nije nikad objavljen. Od 1911. postavljen je za paroha i učitelja u rodnom mjestu. Obnovio je crkvu Svetog Ilije, parohijski dom na Žlijebima, radio je puteve, pomagao u osnivanju Srpske seljačke zadruge u Kutima.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata zabranjeno mu je bavljenje naučnim radom. Kraće vrijeme je proveo u internaciji, a mučenja kojima je podvrgnut ozbiljno su mu narušila zdravlje. Bio je inicijator otvaranja gimnazije u Herceg Novom, a od septembra 1919. u njoj je predavao istoriju, geografiju i kaligrafiju.

Zbog predanog pastirskog i naučnog rada odlikovan je 1924. godine Ordenom svetog Save. Iste godine obolio je od paralize. Upokojio se u 45. godini života i sahranjen u Crkvi Svetog Andreja Prvozvanoga u Kutima.

Komentari

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.