Komemorativni skup posvećen don Kelmendu Spaqiju

U kripti konkatedrale Svetog Petra održan je komemorativni skup u čast preminulog župnika don Kelmenda Spaqija, sa emocijama i sjećanjima njegovih kolega i vjernika.

0
Komemorativni skup posvećen don Kelmendu Spaqiju

Danas je u kripti konkatedrale Svetog Petra održan komemorativni skup posvećen nedavno preminulom župniku Bara, don Kelmendu Spaqiju.

Skup je otvorio don Lush Gjergji koji je od ranih dana službovao sa don Kelmendom na Kosovu. On je ustvrdio da je to bio “čovjek koji je bio dobrota, svjedok ljubavi prema Bogu i ljubavi prema ljudima“.

Nazvavši ga i “čovjekom susreta, komunikacije i tolerancije“, don Gjergji je potencirao njegovu posvećenost vjernicima i razumijevanje svih ljudskih potreba i grijehova.

Don Simo Ljuljić je, u ime klera Barske nadbiskupije, govorio o njegovoj misiji i službi tokom boravka u Barskoj nadbiskupiji.

“Njegova smrt izgleda kao san, moramo se naviknuti da nije više sa nama; bio je između nas upravo kao cvjetak; bio je dobar, skroman, zahvalan; u našim susretima i raznim sjednicama bio je skoro neprimjetan. Nije se nikada žalio; nije ništa zahtijevao; sa svim zdravstvenim poteškoćama što je imao, bio je uvijek nasmijan, obradovao se susretu sa svima.

On je dobrotu i vjernost objesio sebi oko vrata, dobrota i vjernost su mu bili ukras oko vrata, isklesane su mu bile na ploču srca njegovog. On je shvatio, i to životom svjedočio, da su vjernost i dobrota najuzvišenije ljudske vrijednosti; da ne može biti ugledan ni pred Bogom ni pred drugima neko ko nema ljudskosti. Nije on bio savršen, kao što nije niko od nas, ali je bio savršeno dobar prema svima, mnogo drag“, rekao je don Ljuljić.

U ime vjernika Barske nadbiskupije govorio je novinar i publicista Željko Milović.

“Don Kelmend Spaqi nije bio samo duhovnik, nije to ni htio ni mogao biti, bio je običan čovjek okrenut dobroti, naš komšija, dobri lik grada, riječju sve ono što se u vjeri propovijeda, ali na svima razumljivi ljudski način. U modernom svijetu gdje se malo ko istinski voli, gdje često postoje stroga pravila i krute granice, religijske, nacionalne, polne, svakakve, on je birao nešto mnogo teže, a mnogo uzvišenije – birao je razumijevanje.

Nije se krio iza svoje odežde, niti davao sebi osjećaj nedodirljivosti, nije se ograđivao normama i dogmama kada je pred njim stajao čovjek u nevolji. Za njega, potreba ‘malog čovjeka’ bila je najpreča zapovjest. Njegova borba za ljude i vjera u ljude nije bila stvar reklame ili obaveze, već iskreni impuls srca koje je kucalo za čovjeka. Zato je bio rado dočekan na svakoj kafi, na svakom slavlju i u svakoj muci. I ne samo kod katolika, već u kućama i na proslavama sve tri vjere u Baru, česti učesnik tematskih večeri, organizovanih skupova, opštinskih dešavanja…

Njegov životni put je karakterisala titula koju su mu nadjenuli barski vjernici – ‘narodni pop’. Bio je okrenut ljudima, njihovim velikim i malim problemima. Nije sudio onima koji su griješili, jer je znao koliko je ljudski griješiti, ali je pružao nadu onima koji su posrnuli. Bio je dokaz da se autoritet ne stiče strogošću, već dobrotom i neposrednošću.

Na vijest koja je objavljena u lokalnim medijima o don Kelmendovoj smrti reagovali su Barani, katolici, pravoslavci i muslimani – najčešći komentar koji se mogao pročitati bio je ‘dobar čovjek’. I šta više treba čovjeku poput njega nego to da ga svi pamte kao ‘dobroga’? Najveća je to nagrada za ovozemaljski život. Danas se, dakle, sjećamo čovjeka koji je traganje za vertikalom dobrote, koje je započeo u Baru prije 10 godina, okončao na isti način, dobrotom, jedino kako je i umio“, istakao je Milović.

U ime porodice obratio se Anton Spaqi, a u ime djece – polaznika vjeronauka Matija Ćetković.

Nadbiskup barski Rrok Gonlleshaj u završnoj riječi evocirao je uspomene na dane koje su zajedno proveli u školi i službi na Kosovu, i istakao kako je don Kelmend bio “najjednostavniji mogući čovjek kome ništa nije bilo teško“.

“Kad bih ga nešto tražio da učini, ne bih završio ni rečenicu, a on bi već krenuo da to uradi. Bio je izuzetno privržen vjernicima, čak i kad je bio toliko bolestan da je jedva hodao nije htio da odustane od kontakata s ljudima. Njegova sahrana u rodnom selu bila je pravi pokazatelj koliko su ga ljudi voljeli i cijenili, a u tom velikom mnoštvu koje je došlo da mu oda počast bilo je bar stotinu onih kojima je lično spasio živote tokom rata“, naveo je nadbiskup Gjolnleshaj.

Komemorativni skup oplememio je biranim duhovnim pjesmama Ekumenski hor Barske katedrale pod rukovođenjem Varvare Loyko, a moderatorka je bila Vesna Marković.

Komentari

Pročitaj još

Oproštajni govor reisa Kavazovića: Borba za očuvanje vjere i bošnjačkog duha

Reisul-ulema Husein ef. Kavazović u oproštajnom govoru naglasio je važnost jedinstva i očuvanja bošnjačkog identiteta, kao i izazove s kojima se suočava Islamska zajednica.

Oproštajni govor reisa Kavazovića: Borba za očuvanje vjere i bošnjačkog duha

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.