Eparhija raško-prizrenska: Vidovdan pretvoren u dan ponižavanja – zahtijevamo hitnu odgovornost za policijsko zlostavljanje

Eparhija raško-prizrenska je izrazila duboku zabrinutost i najodlučniji protest povodom postupanja takozvane kosovske policije tokom i naročito nakon jučerašnjeg obilježavanja Vidovdana na Gazimestanu, koje je bacilo tešku sjenu na molitvenu i dostojanstvenu proslavu jednog od najznačajnijih praznika u duhovnom i istorijskom životu srpskog naroda.

Ovogodišnji Vidovdan, 28. juna 2026. godine, proslavljen je saborno i molitveno, Svetom Liturgijom u manastiru Gračanici i parastosom kosovskim junacima na Gazimestanu. Vjerni narod, sveštenstvo i arhijereji sabrali su se u miru, bez želje da bilo koga provociraju ili ugroze, već da se pomole Bogu, da se sjete postradalih i da potvrde duhovni smisao Vidovdana, koji vekovima živi u pamćenju Srpske Pravoslavne Crkve i njenog naroda.

Upravo zato je duboko uznemirujuće što je, nakon završetka parastosa i prilikom razilaženja vjernika na Gazimestanu, više desetina lica srpske nacionalnosti privedeno ili zadržano od strane Kosovske policije. Prema zvaničnom saopštenju policije, privedeno je 37 lica, a protiv 36 lica je pokrenut prekršajni postupak. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da je i sama policija saopštila da nije bilo incidenata koji su uticali na tok obilježavanja Vidovdana.

Ako je skup protekao mirno, onda javnost ima puno pravo da zna na osnovu kojih pojedinačnih, jasnih i provjerljivih razloga je uslijedilo masovno privođenje vjernika nakon završetka vjerskog obreda. Naročito su bile neprihvatljive krajnje ponižavajuće mjere kontrole pristupa spomeniku na Gazimestanu koje po objavljenim snimcima i svjedočanstvima više ljudi i medija nadilaze brigu o bezbjednosti i predstavljaju oblik maltretiranja na etničkoj i vjerskoj osnovi.

Eparhija raško-prizrenska ne opravdava niti će ikada opravdati bilo kakav stvarni poziv na mržnju, nasilje ili narušavanje javnog reda. Crkva je uvijek pozivala svoj vjerni narod da se, posebno u osjetljivim prilikama i na osjetljivim mjestima, ponaša mirno, odgovorno, hrišćanski i dostojanstveno. Ali isto tako moramo jasno da kažemo da molitva, narodna pjesma, sjećanje na pretke, nošenje tradicionalne odjeće i mirno izražavanje vjerskog i nacionalnog identiteta ne mogu sami po sebi biti tretirani kao opasnost po javni red.

Uostalom, brojni albanski nacionalni skupovi prolaze uz mnogo veće prisustvo nacionalnih simbola i scenografiju bez približno sličnih policijskih metoda. Prema svjedočanstvima sa lica mjesta, kao i prema medijskim izvještajima, vjernici su ove godine na Gazimestan došli bez isticati nacionalnih obilježja, upravo zbog prethodno najavljenih ograničenja i opreza jer kosovske vlasti jedino srpskoj zajednici brane isticanje nacionalnih simbola i smatraju ih samim po sebi „simbolima mržnje i netolerancije“.

Ako ni takvo ponašanje nije bilo dovoljno da se Vidovdan proslavi mirno i bez ponižavajućih mjera, onda se opravdano postavlja pitanje da li se srpskom narodu na Kosovu i Metohiji postepeno uskraćuje ne samo pravo na isticanje simbola, već i pravo na pjesmu, na pamćenje, na dostojanstveno okupljanje, i konačno, samu proslavu Vidovdana. Posebno nas boli utisak da se prag tolerancije prema svemu što nosi srpski vjerski, kulturni i nacionalni znak iz godine u godinu smanjuje.

Nakon godina u kojima su srpski vjernici bili izloženi maltretiranju u pogledu nacionalnih simbola na svoj najveći praznik, sada se stiče utisak da povod za privođenje može postati i sama pjesma. Takav odnos ne pripada demokratskom društvu i vladavini prava, već podsjeća na vremena ideoloških zabrana, kada su pjesma, riječ i sjećanje mogli biti tretirani kao prestup.

Eparhija sa posebnom uznemirenošću prima svjedočanstva da su pojedini privedeni bili izloženi fizičkom i psihičkom maltretiranju, šamaranju, udarcima, uvredama, prijetnjama, ponižavanju, kao i navodima da je od njih traženo da uzvikuju „Kosovo republika“ pod prijetnjom batina. Te tvrdnje treba ozbiljno istražiti i provjeriti. Još su potresniji navodi da je dio narodne nošnje jednog od privedenih bio oskrnavljen i da je nekim licima pružena medicinska pomoć. Takođe zabrinjavaju izvještaji da je među privedenima bilo i maloljetno lice, kao i da su predstavnici medija bili izloženi detaljnim i ponižavajućim kontrolama i ometanju u obavljanju svog posla.

Svi ovi navodi moraju biti ispitani hitno, nepristrasno i temeljno. Eparhija raško-prizrenska pozdravlja činjenicu da je Institucija Ombudsmana na Kosovu pokrenula preliminarnu istragu povodom navoda o zlostavljanju i ponižavanju privedenih Srba. Istovremeno pozivamo Ombudsmana, Policijski inspektorat, nadležne sudske i tužilačke organe, kao i međunarodne misije, posebno OEBS i EULX, da u skladu sa svojim mandatima obezbijede potpunu, nezavisnu i profesionalnu provjeru svih okolnosti.

Neophodno je utvrditi pravni osnov za svako pojedinačno privođenje, da li su mjere bile neophodne i srazmjerne, da li je bilo prekoračenja ovlašćenja, da li je bilo ponižavajućeg postupanja, da li su maloljetnici i novinari bili zaštićeni u skladu sa zakonom, kao i da li je postupanje policije bilo nepristrasno i oslobođeno etničke ili vjerske pristrasnosti. Bezbjednost javnih skupova jeste legitimna odgovornost nadležnih organa. Međutim, bezbjednost nikada ne smije postati izgovor za ponižavanje i kršenje osnovnih sloboda mirnog izražavanja mišljenja.

Prisutnost policije na vjerskom i memorijalnom skupu treba da štiti vjernike i omogući da se događaj odvija mirno, a ne da među prisutnima stvara strah, neizvjesnost i osjećaj da su već svojim identitetom unaprijed osumnjičeni. Što je događaj osjetljiviji, to je odgovornost vlasti veća da postupaju uzdržano, profesionalno, srazmjerno i sa poštovanjem dostojanstva svakog čovjeka.

Gazimestan nije obično mjesto. Za srpski pravoslavni narod to je mjesto molitve, pamćenja, istorijskog kontinuiteta i duhovnog zavjeta. Vidovdan nije prijetnja nikome. On nije poziv na mržnju, već dan sjećanja, pokajanja, sabornosti i nade. Zato je duboko pogrešno kada se ovaj praznik prevashodno tretira kao bezbjednosni problem, a ne kao vjerski i kulturni događaj jedne zajednice čija prava moraju biti poštovana i zaštićena barem jednako kao i prava albanske i drugih zajednica na Kosovu i Metohiji.

Pozivamo međunarodnu zajednicu, koja je srpskom narodu na Kosovu i Metohiji davala čvrste garancije da će njegova prava biti poštovana, uključujući pravo na slobodu vjeroispovijesti, pravo na mirno okupljanje, pravo na očuvanje identiteta i pravo na zaštitu od diskriminacije, da se ne ostane na opštim pozivima na poštovanje zakona, već da pomogne da se ti zakoni i standardi zaista primijene. Ljudska prava ne smiju zavisiti od toga kojoj zajednici neko pripada, niti se evropski i demokratski standardi smiju selektivno primjenjivati.

Ne tražimo nikakve privilegije, već samo minimum prava koji svaka vlast, ako želi da sebe predstavi kao demokratsku, mora da obezbijedi svakom čovjeku i svakoj zajednici. To je pravo da se narod pomoli, da se sjeti svojih pokojnih, da pjeva svoje pjesme, da čuva svoju tradiciju i da se posle molitve vrati kući bez straha da će neko biti priveden, ponižen ili kažnjen zato što je bio dio svog naroda i svoje Crkve.

Posebno apelujemo da se obilježavanje Vidovdana ne pretvori u dan strepnje u kojem se unaprijed pita koliko će vjernika biti privedeno, kažnjeno, vraćeno sa prelaza ili izloženo neugodnostima, već da se vrati onome što jeste, mirnoj, molitvenoj i dostojanstvenoj proslavi najvažnijeg praznika Srba na Kosovu i Metohiji i jednog od najvažnijih dana u istorijskom pamćenju cijelog srpskog naroda.

Eparhija raško-prizrenska poziva svoj vjerni narod da ostane miran, dostojanstven i postojan u vjeri, a od nadležnih institucija i međunarodnih predstavnika zahtijeva nezavisnu i profesionalnu istragu o tome da li je na Gazimestanu došlo do prekomjerne upotrebe policijskih ovlašćenja, povrede ljudskih i vjerskih prava ili nedostojnog postupanja prema vjernicima, kako bi Vidovdan ubuduće mogao da se proslavlja slobodno, bezbjedno i sa dostojanstvom koje mu priliči.