Zašto Njemačka želi mjesto u Savjetu bezbjednosti UN?

Njemačka se kandiduje za nestalnu članicu Savjeta bezbjednosti UN. O tome kakve su joj šanse za uspjeh govorio je ministar Johan Vadeful tokom posjete Njujorku.

Delegacija Njemačke se mučno probijala kroz njujoršku gužvu, a ministar spoljnih poslova Johan Vadeful stigao je u Ujedinjene nacije samo nekoliko minuta prije zakazanog termina. Njegovo trominutno obraćanje bilo je posvećeno pomorskoj bezbjednosti, štetnim posljedicama rata u Iranu i zatvaranju Hormuškog moreuza. Nakon govora, Vadeful je sjeo za čuveni sto Savjeta bezbjednosti, ali su ga ubrzo zamolili da se premjesti u redove iza, jer Njemačka nije član Savjeta bezbjednosti – barem ne još.

Njegova misija je da vrati Njemačku za taj sto na period od dvije godine – 2027. i 2028. To ne bi bio prvi put, pošto je Njemačka (i bivša Zapadna Njemačka) bila nestalna članica Savjeta šest puta, dok je bivša Istočna Njemačka to učinila jednom. Stalne članice su SAD, Kina, Rusija, Francuska i Velika Britanija, koje imaju pravo veta u Savjetu bezbjednosti.

U ekskluzivnom intervjuu za DW, Vadeful je izrazio oprezni optimizam u vezi šansi Njemačke: „Rekao bih da su šanse dobre, ali ovo je takmičenje i demokratija. Možemo da pobijedimo. Možemo da izgubimo. I jedno i drugo je moguće. Imamo dobre argumente. Aktivni smo u svijetu. Uključeni smo u sistem UN.“

Kako se osvajaju nestalne stolice u Savjetu bezbjednosti UN? Od deset nestalnih mjesta, pet se dodjeljuje na izborima u junu. Njemačka mora da dobije dvotrećinsku većinu od 193 članice na tajnom glasanju. Kampanja nikada nije jednostavna, a ovoga puta je još komplikovanija, jer je Njemačka kandidaturu objavila relativno kasno. Grupa zapadnoevropskih i drugih država već se ranije dogovorila oko Austrije i Portugalije, pa će podrška morati da dođe iz drugih regiona.

Vadeful polaže nade u afričku grupu, najveći blok sa 54 glasa u UN. Tokom 29-časovne posjete Njujorku planirani su brojni bilateralni sastanci, a posebno važan je susret sa predstavnicima Afričke unije. On naglašava ulogu Njemačke kao jednog od najvećih donatora u svijetu, ali i poručuje da poruka nije samo novac: „Slogan je, rekao bih – izaberite zemlju koja ima iskustvo i interes da razumije druge zemlje i druge kontinente.“

Još jedan faktor koji bi mogao pomoći jeste njemačka podrška zahtjevu Afričke unije za dva stalna mjesta u Savjetu bezbjednosti u okviru šire reforme UN. Postavlja se pitanje da li je sav taj napor vrijedan u vrijeme kada izgleda da dominira „zakon jačeg“. „Naravno da smo pod pritiskom“, priznaje Vadeful. „Sistem UN je pod pritiskom, ali diplomatija je i dalje veoma važna kako bi se spriječilo da zakon džungle pobijedi.“

Uprkos ratovima, od Ukrajine, preko Sudana, pa do Bliskog istoka, mnogi u UN se nadaju da će se međunarodni poredak zasnovan na pravilima oporaviti. Njemačka, čini se, tiho pokušava da bude jedan od nosilaca tog mogućeg oporavka, a smatra da bi idealno bilo imati mjesto u Savjetu bezbjednosti.