CDT: Izmjene Ustava ne smiju biti rezultat žurbe

Izmjene Ustava ne bi smjele biti rezultat ubrzanog procesa usmjerenog na ispunjavanje formalnih zahtjeva na putu ka Evropskoj uniji, već moraju proći temeljnu stručnu i javnu raspravu i obezbijediti širi društveni konsenzus, ocijenjeno je u analizi Centra za demokratsku tranziciju (CDT) „Pravosuđe ante portas: Spremnost pravosuđa za ulazak u Evropsku uniju“.

U analizi se navodi da je proces izmjena Ustava kasnio u odnosu na planiranu dinamiku, uz izostanak aktivnosti Skupštine u dužem periodu, dok je Vlada u februaru 2026. godine povukla raniji i dostavila novi predlog koji uključuje i odredbe o Tužilačkom savjetu.

„Predložena rješenja sadrže tehničke i suštinske nedostatke, uključujući nomotehničke greške i izostanak usklađivanja pojedinih ustavnih odredbi, dok su neka zakonska rješenja prenesena u Ustav bez prethodne široke rasprave“, navodi CDT.

Analiza ukazuje i na moguće rizike u vezi sa sastavom Tužilačkog savjeta, posebno u kontekstu koncentracije moći, imajući u vidu da državni tužioci zajedno sa vrhovnim državnim tužiocem čine većinu. Takođe, ističe se neujednačen pristup kriterijumima za izbor članova sudskih i tužilačkih tijela.

Kada je riječ o finansiranju pravosuđa, CDT ocjenjuje da izdvajanja nijesu na zadovoljavajućem nivou. „Budžet za pravosuđe u 2025. iznosio je oko 0,61 odsto BDP-a, dok je za 2026. projektovan na oko 0,6 odsto, što je ispod ciljanih vrijednosti. Iako se bilježi rast učešća u državnom budžetu, taj pokazatelj ne odražava realni nivo ulaganja“, ističe se u analizi.

Podaci o radu sudova pokazuju da je tokom 2025. godine riješeno više predmeta nego što ih je primljeno, ali rezultati nijesu ujednačeni u cijelom sistemu. „Poseban problem evidentiran je u drugostepenim postupcima pred Višim sudom u Podgorici, gdje je zabilježen rast zaostalih predmeta i produženje trajanja odlučivanja“, navodi CDT.

Ukazuje se i na ograničene efekte alternativnog rješavanja sporova, uz mali broj postignutih sporazuma u odnosu na ukupan broj predmeta, posebno u slučajevima u kojima je država tužena strana.

Kada je riječ o odgovornosti u pravosuđu, pitanje vetinga, kako se navodi, i dalje je bez konkretnog rješenja i jasnog institucionalnog okvira. „U javnom prostoru dominira politička retorika, dok konkretni predlozi izostaju“, ocjenjuje CDT.

U zaključku analize ističe se da ključni reformski procesi nijesu zaokruženi na način koji obezbjeđuje dugoročnu stabilnost sistema. „Posebno zabrinjava izostanak sveobuhvatne rasprave o ustavnim rješenjima i nedovoljno razrađen pristup ključnim pitanjima, uključujući model Tužilačkog savjeta i veting“, zaključuje CDT.