Zelenski želi novu ulogu od Trampa usred sukoba u Ukrajini

Najveće ruske luke za izvoz nafte na Baltičkom moru, Ust-Luga i Primorsk, teško su pogođene ukrajinskim dronovima. To će uticati na globalno tržište nafte. Ako je Ukrajina i ranije mogla ometati ruski izvoz nafte i plina, zašto to radi tek sada? Odgovor može biti – Tramp pokušava, koristeći nedostatak nafte na globalnom tržištu, oslabiti kinesku ekonomiju.

Deficit nafte i plina će mu pomoći i da poveća zavisnost EU od SAD. On želi upravljati i sukobom između Rusije i Evrope, čineći ih obje zavisnim od podrške američke administracije. U poslednjih 10 dana marta, najveće ruske luke za izvoz nafte, Ust-Luga i Primorsk, nekoliko su puta teško pogođene ukrajinskim dronovima. Plamenovi i oblak dima iz rezervoara za skladištenje nafte i naftnih terminala mogu se vidjeti na satelitskim snimcima. Požar u Primorsku je gotovo ugašen, ali u Ust-Lugi je požar, koji je započeo 25. marta, eskalirao nakon novih napada 29. i 31. marta.

Ruske kompanije koje transportuju naftu preko ovih luka suočavaju se s ozbiljnim poteškoćama i obustavljaju poslovanje. To će uticati na globalno tržište nafte, jer se oko 40 posto ruskog izvoza nafte odvija iz Primorska i Ust-Luge. Luka Primorsk u prosjeku dnevno pretovari 138 hiljada tona nafte i 40 hiljada tona dizel goriva. Poređenja radi, Crna Gora troši oko 450 hiljada tona naftnih derivata godišnje. Luka Ust-Luga šalje na izvoz oko 95 hiljada tona nafte dnevno.

Nemogućnost odbrane tako važnih izvoznih luka od napada dronovima u petoj godini rata pokazuje stvarni vojni kapacitet Rusije. Ona nije uspjela uništiti vojni potencijal Ukrajine, iako je, kada je rat počeo, imala ogromne prednosti nad njom i mnogo više resursa. Tokom posljednjih šest mjeseci, ukrajinske snage su stalno povećavale obim i broj napada dronovima i raketama. Ranije su uglavnom ciljali vojne fabrike ili proizvođače elektronike i hemikalija, koji snabdijevaju industriju naoružanja. Ali od februara značajna količina napora je usmjerena na ruske pogone za proizvodnju i izvoz nafte i gasa. Ust-Luga i Primorsk su najznačajnije (ali ne i jedino) dostignuće.

Pitanje je: ako je Ukrajina mogla i ranije ometati ruski izvoz nafte i plina, zašto to nije učinjeno? I zašto se to radi sada, kada će zbog globalnog deficita nafte, ruski izvoznici moći kompenzirati trenutne gubitke porastom cijene nafte uzrokovanim, dijelom, poremećajem ruskih isporuka? Odgovor može biti – nije joj bilo dozvoljeno da to učini. Čini se da su ukrajinske snage počele ciljati ruske objekte za izvoz nafte i plina, jer američka administracija želi produbiti deficit ugljovodonika.

Donald Tramp nije uspio prisiliti Iran da prihvati američke uvjete i uspostavi američku kontrolu nad iranskim izvozom nafte i plina. Situacija je prilično opasna za američkog lidera, jer on mora zaustaviti neprijateljstva iz političkih razloga a ne može to učiniti dok ne postigne sporazum s Iranom. Ipak, on pokušava nešto izvući iz trenutnih okolnosti, koristeći nedostatak nafte na globalnom tržištu kako bi što više oslabio kinesku ekonomiju.

Deficit nafte i plina pomoći će Trampu i da poveća ovisnost EU o SAD-u. Tramp je 31. marta izjavio da sve zemlje koje pate od blokade Hormuškog stratega trebaju kupovati gorivo u SAD-u. Prije toga je obećao da će SAD natjerati Iran da otvori Hormuški stratego i da će to postati američki poklon drugim zemljama, posebno Kini. Tramp želi da Rusija postane američki saveznik u predstojećem sukobu s Kinom, iako ne želi dati Rusiji nikakve značajne ustupke za to. Želi takođe upravljati sukobom između Rusije i Evrope, čineći ih obje ovisnima o političkoj podršci američke administracije.

Sada Tramp ne želi vršiti pritisak na Kremlj, jer to može omesti američke napore i zakomplicirati postizanje sporazuma s Iranom. Čak je napravio gest dobre volje prema Rusiji i privremeno ublažio sankcije na rusku naftu. U danima kada je Ukrajina uništavala ruske luke, delegacija članova ruskog parlamenta posjetila je SAD prvi put u dvanaest godina.

Zahvaljujući ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, Donald Tramp je uspio spriječiti ruski izvoz nafte i sačuvati nestašicu nafte na globalnom tržištu bez ugrožavanja interakcije između Moskve i Washingtona. Ne treba zaboraviti: nafta nije bila jedina meta ukrajinskih napada. Ukrajinski dronovi su 27. i 29. marta, oštetili kompleks za preradu plinskog kondenzata Novatek u Ust-Lugi. Zbog toga će drugi najveći ruski proizvođač prirodnog plina, koji izvozi ukapljeni prirodni plin (LNG) u EU, morati prekinuti poslovanje na neodređeno vrijeme. Teško je procijeniti štetu, jer požar još nije ugašen. Dakle, tačan vremenski okvir za popravke ostaje nepoznat. Iako je EU gotovo prestala kupovati rusku naftu, Rusija prodaje gotovo polovinu svog izvoza LNG-a u EU.

Čak se u januaru 2026., kada su se ukupni ruski prihodi od izvoza fosilnih goriva prepolovili u poređenju s januarom 2025. godine zahvaljujući Trampovim sankcijama, francuski uvoz ruskog LNG-a povećao za 57 posto u odnosu na prethodni mjesec. Udio ruskog plina u potrošnji prirodnog plina u EU pao je sa 40 posto prije invazije na Ukrajinu na približno 14 posto. Međutim, pad se dogodio uglavnom zbog pada uvoza plina iz cjevovoda. Ruski LNG će, po planu, biti potpuno zabranjen u EU do 1. januara 2027. godine. Ali, ako se situacija na globalnom tržištu pogorša, ova odluka može biti poništena, kao što se dogodilo 24. marta s prijedlogom da se trajno zabrani uvoz ruske nafte.

Osim toga, Mađarska i Slovačka su već pokrenule pravne mjere protiv odluke o postepenom ukidanju ruskog plina. SAD su postale dominantni dobavljač LNG-a Evropi nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Sada SAD osiguravaju 57 posto ukupnog uvoza LNG-a u EU, a ako ruski LNG bude potpuno zabranjen u EU, biće zamijenjen američkim. Snabdijevanje plinom nije samo pitanje profita, već i geopolitičke ovisnosti. Dakle, američka administracija je zainteresovana da uvoz ruskog LNG-a učini teškim i nesigurnim.

Evropske zemlje ne bi trebale tražiti načine da produže uvoz ruskog LNG-a, već ih treba natjerati da ga zamijene čak i prije zvanične zabrane. Uništavanjem Novatekovih postrojenja, ukrajinska vojska prisiljava Evropu da donese odluku u američkom interesu. Napad na Novatek kompleks u Ust-Lugi postao je nastavak prethodnih ukrajinskih pokušaja da poremeti izvoz ruskog gasa. 11. marta, Gazprom je izvijestio o stalnim napadima ukrajinskih dronova na Turski tok i Plavi tok (cjevovodi koji povezuju Rusiju i Tursku ispod Crnog mora).

Zahvaljujući ratu u Iranu, SAD su dobile priliku ne samo da zamijene ruski LNG u Evropi, već i da značajno smanje isporuke gasa iz Katara. Bilo je prilično lako predvidjeti da će se Iran osvetiti na izraelski napad na iransko polje Južni Pars. Iran je 19. marta napao katarski izvozni LNG centar Ras Laffan (najveći na svijetu), uništivši 17 posto katarskih izvoznih kapaciteta. Procijenjeno je da će obnova trajati i do pet godina. Iranski napad je izazvao nagli porast globalnih cijena energije. Ozbiljno je narušio i reputaciju Katara kao pouzdanog dobavljača. Ako Rusija bude uklonjena s evropskog tržišta LNG-a, ruski izvoz preko Crnog mora bude prekinut, a izvozni kapaciteti Katara budu teško oštećeni, SAD će ostati jedini pouzdani dobavljač LNG-a za Evropu i Tursku, uprkos tome što su američke cijene veće.

To znači da će evropske zemlje i Turska postati ekonomski i geopolitički ovisne o SAD-u. Zelenski pomaže Trampovoj administraciji da postigne ovaj cilj. SAD su izjavile da će iskoristiti svoj novi uticaj. Endrju Puzder, američki ambasador pri EU, 27. marta je zaprijetio da bi cijene nafte i gasa za Evropu mogle postati mnogo veće ako se sporazum postignut između američkog predsjednika Trampa i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Lejen ne primijeni bez daljnjeg odlaganja ili promjena.

Uloga koju Zelenski pokušava dobiti od Trampa nije ograničena pomaganjem SAD-u da stekne dominantnu ulogu na evropskom i turskom tržištu nafte i plina. Njegova turneja po državama Perzijskog zaliva, krajem marta, dokazala je spremnost da pomogne SAD-u da ojača kontrolu nad državama Zaliva pod izgovorom rata s Iranom. Ukrajina obećava da će pomoći američkim saveznicima da se odbrane od iranskih dronova. Uloga Ukrajine u regiji direktno je povezana s američkim vojnim prisustvom. To je važan doprinos u formiranju geopolitičkog bloka predvođenog SAD-om, koji može ostati kao alat američke dominacije u regiji čak i nakon završetka rata s Iranom.

Ako Tramp odluči da je Zelenski koristan za njegove planove, ukrajinski predsjednik može biti siguran da će sačuvati svoju poziciju kada se uspostavi primirje. Može se nadati i da neće biti prisiljen da preda cijeli Donbas Rusiji u zamjenu za mir. Ali, Ukrajina će biti vezana za Trampove geopolitičke projekte. Uplesti će se u nove sukobe. Nema garancije da će, pomažući Trampu, zauzvrat dobiti mir s Rusijom pod pristojnim uslovima.