MAGA ide u rat: Tramp postaje ratni huškač

U protekloj deceniji, Donald Tramp je obećavao da će Ameriku staviti na prvo mjesto, držeći je podalje od skupih "vječitih ratova". Ova poruka ga je dva puta dovela do mjesta predsjednika SAD. Iako je nekada tražio Nobelovu nagradu za mir, sada se profilisao kao ratni huškač svjetskog ranga.

Prije deset godina, Tramp je pobijedio Hilari Klinton na predsjedničkim izborima zahvaljujući svojoj kritici nepromišljenog rata u Iraku. Njegov protivnik, Džordž V. Buš, gurnuo je zemlju u sukob, a Tramp je obećao da će Ameriku staviti na prvo mjesto. Nakon povratka u Bijelu kuću u januaru 2025, Tramp je postao prvi političar koji je tražio Nobelovu nagradu za mir, a na jesen je tvrdio da je lično okončao "osam ratova za samo osam mjeseci". Međutim, nagrada je otišla venecuelanskoj opozicionoj liderki Mariji Korini Mačado.

Nakon toga, Tramp je postao ratni huškač, intervenišući u Venecueli i rušeći njenog predsjednika, a zatim, u saradnji sa Izraelom, pokrećući rat protiv Irana. Tramp je pretpostavio da će eliminisanje najviših iranskih političkih i vojnih lidera brzo srušiti režim. Međutim, Iran je odgovorio zatvaranjem Ormuskog moreuza i napadima na ključnu infrastrukturu širom Bliskog istoka, što je Trampa dovelo u rat bez jasnih ciljeva i strategije.

Iranski režim je ostao stabilan i čak je proširio rat na cijeli region, uživajući u neočekivanim prihodima od nafte. Američko-izraelski "izlet" protiv Islamske Republike doveo je do globalne ekonomske krize i pogoršao političko raspoloženje među američkim biračima pred ovogodišnje međuizbore. Iranski režim ostaje čvrsto na vlasti, sa 440 kilograma visoko obogaćenog uranijuma, raketnim i dronskim kapacitetima.

Neuspjeh SAD da ponovo otvore Ormuski moreuz i garantuju bezbjedan prolaz nafte bio bi vidljiv poraz, što bi moglo osnažiti američke rivale i protivnike. Rat sa Iranom naglašava aktuelnu revoluciju u tehnologijama i taktikama bojnog polja, gdje je princip asimetričnog ratovanja postao ključan. Ukoliko SAD budu poražene, uticaj Islamske Republike u Zalivu bi značajno porastao.

Evropa, koja ne vidi Trampov rat kao svoj, ipak će snositi posljedice. Dugotrajna destabilizacija Bliskog istoka uticaće na evropsku bezbjednost. Istovremeno, znaci povlačenja američke podrške Ukrajini postaju očigledni, ostavljajući Evropu da se suoči s opasnom geopolitičkom krizom sama. Istinska bezbjednost zahtijeva od Evrope da postane suverena sila.

Autor članka, Joška Fišer, bio je ministar inostranih poslova i vicekancelar Njemačke od 1998. do 2005. godine, a predvodio je njemačku partiju Zelenih gotovo 20 godina.