Ustavnost sporazuma sa UAE

Služba za informisanje javnosti o radu Vlade Crne Gore je 17. marta izdala saopštenje pod naslovom – „Međudržavni sporazum sa UAE u skladu s Ustavom“. U saopštenju se tvrdi da je nedonošenjem odluke Ustavnog suda stigla „institucionalna potvrda da je crnogorska Vlada ovim dokumentom zaštitila svoje interese i da nije garantovala povlašćenu poziciju bilo kojoj zemlji ili pojedincu”. Međutim, Ustavni sud je odmah reagovao demantujući ove tvrdnje, naglašavajući da nije donio odluku ni o ustavnosti, ni o neustavnosti ovog sporazuma.

Ustavni sud je saopštio da troje sudija ima jedno, a troje drugo tumačenje, što sportskim rječnikom možemo nazvati „neriješenim”. Kad je riječ o (ne)ustavnosti Sporazuma sa UAE, važno je razdvojiti dvije stvari: tekst sporazuma i (ne)ustavnost Zakona o potvrđivanju istog. Iz samog teksta sporazuma je jasno da je on suprotan Ustavu Crne Gore, koji u članu 140(3) zabranjuje narušavanje slobodne konkurencije.

Član 3(1) Sporazuma sa UAE navodi da će Crna Gora „preduzeti sve neophodne mjere i aktivnosti kako bi obezbijedila zemljište neophodno za sprovođenje Projekata ... bez potrebe sprovođenja javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom”. Ovo ukidanje odredbi crnogorskih zakona o javnim nabavkama predstavlja kršenje principa slobodne konkurencije. Prema crnogorskim zakonima, projekti kao što su izgradnja skijališta i turističkog kompleksa moraju proći kroz proceduru javnih nabavki.

Na drugoj strani, član 9 Ustava propisuje da međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim zakonodavstvom. Ustavni sud može ocjenjivati formalnu ustavnost zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora, ali ne može ocjenjivati ustavnost materijalnog sadržaja samog ugovora. Iako Ustavni sud ima nadležnost da ispituje ustavnost zakona, to ne znači da se može ocjenjivati i ustavnost međunarodnog ugovora koji je potvrđen.

U trenutnom stanju, situacija je takva da Ustav nije dao jasnu hijerarhiju između međunarodnih ugovora i samog Ustava. Članovi 145 i 149 ukazuju na potrebu usklađivanja zakona s Ustavom i međunarodnim ugovorima, što implicira da bi Ustav trebao imati primat. Sporazum sa UAE, koji je ratifikovan prostom većinom, ne može biti važniji od osnovnih pravnih vrednosti koje štiti Ustav.

U kontekstu budućih rasprava, Ustavni sud bi trebao biti brana od pokušaja derogiranja ustavnih načela, a član 91 stav 3 Ustava, koji se odnosi na imovinska prava stranaca, postavlja dodatna pitanja o ustavnosti Zakona o potvrđivanju Sporazuma sa UAE. Ovaj zakon je izglasan prostom većinom, što može biti suprotno Ustavu, jer se radi o imovinskim pravima stranaca koja zahtijevaju dvotrećinsku većinu.

Vlada Crne Gore smatra da se na formalnu ustavnost zakona o priznavanju Sporazuma sa UAE primjenjuje član 91 stav 1 Ustava, što je sporno. Član 91 stav 3 jasno ukazuje na to da bi za zakone koji se odnose na imovinska prava stranaca bila potrebna dvotrećinska većina. Ova pravna dilema ostaje otvorena za dalju raspravu i analizu, s obzirom na kompleksnost i značaj ove teme za budućnost Crne Gore.